Željko Senečić, scenografija za film Gospođica, 1980.
Senečić, Željko, hrvatski slikar, scenograf, scenarist, dramski pisac, filmski redatelj (Zagreb, 18. I. 1933 – Zagreb, 2. I. 2018). Završio je Likovnu akademiju i scenografiju na Akademiji za kazalište, te bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića u Zagrebu. Izradio je stotinjak scenografija za domaće (Breza, Ante Babaje, 1967), koprodukcijske i strane filmove (Limeni bubanj, V. Schlöndorffa, 1979) te za velik broj televizijskih filmova, drama i serija (za seriju Dvanaest žigosanih III. bio je nominiran za američku nagradu Emmy). U Puli je nagrađen za filmove Pravo stanje stvari (1964) Fadila Hadžića, jedan od prvih filmova snimljenih u autentičnim interijerima, i Ljubavna pisma s predumišljajem (1985) Zvonimira Berkovića, gdje do izražaja dolazi njegov smisao za urbane interijere (kao i u Glembajevima, 1988, Antuna Vrdoljaka). Bio je koscenarist igranih filmova Događaj (1969) Vatroslava Mimice i Kuća (1975) Bogdana Žižića. Režirao je dugometražne filmove Pont Neuf (1997), Zavaravanje (1998) i Dubrovački suton (1999). Bavio se i slikarstvom (uglavnom na staklu, slikao zagrebačke vedute, mrtve prirode i motive iz cirkusa).