Sfinga, kraj Gize
Sfinga (grč. Sphinks) 1. U grč. mitologiji, čudovište sa ženskom glavom, lavljim tijelom i ptičjim krilima; kći stoglavog diva Tifona i žene zmije Ehidne. Prema drugima, kći Ehidne i dvoglavog psa Orta. Prema mitu o Edipu, živjela je na gori Sfingiju kraj Tebe i dosađivala prolaznicima zagonetkama koje je saznala od muza. Ako ih ovi nisu znali riješiti, ubijala bi ih. Edip je riješio zagonetku i s. se strmoglavila sa stijene u more. Podrijetlo mita o S. dolazi od asirsko-babilonskih kipova krilatih bikova s ljudskim glavama, ili od kipova egip. kraljeva prikazivanih u liku ispruženog lava (egip. Sešep–anh: živa slika /vladara/, od čega potječe grč. naziv). 2. pren Zagonetno biće.