silicij (lat. silicium), znak Si, kem. element IV-A skupine s rednim brojem 14 u periodnom sustavu elemenata, atomske mase 28,09; metaloid, talište na 1410 °C i vrelište na 2355 °C. Otkrio ga Lavoisier (1787), a izolirao Berzelius (1823). Nakon kisika najrašireniji element na Zemlji (čini 27% kore pretežno u obliku silikata i oksida). Nema ga slobodnog u prirodi. U spojevima je četverovalentan. Elementarni s. ima oblik tamnih, tvrdih kristala metalnog sjaja. Dobiva se iz silicijeva dioksida, pri povišenoj temperaturi, djelovanjem jakih reduktivnih sredstava (magnezij, ugljik). Služi kao sastojina čvrstih slitina aluminija, magnezija, bakra i željeza, te u proizvodnji poluvodiča, tranzistora i fotoćelija.