sinagoga u Tel Avivu
sinagoga u Pragu
sinagoga (grč.), isprva zborište, a poslije žid. bogomolja u kojoj se vjernici okupljaju radi vjerskih obreda, čitanja Biblije (Tore), molitve i obavljanja važnih poslova za zajednicu. Prve s. nastaju već u vrijeme babilonskoga sužanjstva (←VI. st.), mnoge se grade u doba helenizma u Palestini i u žid. dijaspori. U Jeruzalemu je svaka skupina imala vlastitu s., u Rimu ih je u I. st. bilo 13. Bile su u obliku četverokuta, obično su imale tri lađe. Građene su u graditeljskim stilovima u skladu s vremenom i prostorom (romanički, gotički, arap. stil), ali tako da su vjernici tijekom molitve bili okrenuti prema Jeruzalemu. Zbog prilika u žid. četvrtima ili getima, s. su se sve do emancipacije Židova u XIX. st. upotrebljavale i kao škole, sudnice, pa i kao svratišta za Židove siromahe i hodočasnike. Sred. mjesto u unutrašnjosti ima tabernakul u kojem se čuvaju svete knjige, u sredini je propovjedaonica, ispred tabernakula je vječno svjetlo i sedmokraki svijećnjak. Posebno je mjesto određeno za žene; muškarci ulaze pokrivene glave.