sinereza (grč.), stapanje dvaju slogova izostavljanjem suglasnika koji je među njima, npr. u dubr. pisaca ma, tva za moja, tvoja. U povijesti i pretpovijesti jezika, pojava raznih tipova, pa je takvo isto stapanje bilo npr. u određenim pridjevima, npr. dobra-ja, dobro-je (sa zamjeničkim elementom koji je npr. u njega, njemu < jego, jemu) > dobrā, dobrō, s dugim samoglasnikom na kraju. Taj se naziv upotrebljava i za stapanja tipa jedanajst, nejde < jedanaest, ne ide.