sinfonia concertante (tal.), koncertantna simfonija, u XVIII. st. skladba za više solističkih glazbala i orkestar, klas. nasljednica baroknoga concerta grossa. Najčešće trostavačna s varijacijskim završnim stavkom. U XX. st. pojedini skladatelji upotrebljavaju taj naziv za skladbe u kojima je solo glazbalo čvršće povezano s orkestrom nego u običnom koncertu. Od 1770. do 1830, kada ta vrsta polako izumire, stvoreno ih je više od 500, pisali su ih svi poznati skladatelji onoga vremena (tal. skladatelj G. G. Cambini više od 80), a najpoznatija od njih je s. c. za violinu i violu W. A. Mozarta (KV 364).