sinkretizam (grč.) 1. Općenito, spajanje različitih elemenata u jednu cjelinu. U jeziku, stapanje različitih gramatičkih funkcija u jedan izraz, npr. genitiv i akuzativ za živo m. roda (vuka), dativ, lokativ i instrumental (danas sve dušama, do XIX/XX. st. i u standardnom jeziku dušam, dušah, dušami). 2. U povijesti religija, spajanje ili miješanje raznovrsnih religijskih elemenata u novi religijski sustav ili preuzimanje i asimiliranje elemenata neke druge religije. Religije helenističkog razdoblja mogu se nazvati sinkretističke.