Sjeverna Irska, Belfast, vijećnica
Sjeverna Irska, obala
Sjeverna Irska, bazaltni klifovi (Giant’s Causeway)
Sjeverna Irska, dio Ujedinjenoga Kraljevstva Vel. Britanije i Sjev. Irske; zauzima sjeveroist. dio otoka Irske; 14 120 km2 , 1 737 500 st. Gl. grad Belfast. Reljefno je nalik tanjuru u čijem se središtu nalazi jezero Neagh (Lough Neagh, 396 km 2, najveće slatkovodno jezero brit. otočja), oko kojega su ravnjaci i sredogorja (ugl. do 650 m visine; najviši vrh S. I. Slieve Donard, 850 m), pretežno građeni od granita i vapnenaca na kojima su većim dijelom razvijeni ledenjački reljefni oblici; široke pješčane obale prekinute bazaltnim klifovima na S (Giant’s Causeway), SI i JI. Najvažnije tekućice: Lagan (odvirak jezera Belfast), Bann (odvirak jezera Neagh), Foyle (dijelom granica s Irskom) i Blackwater. Jezera: Neagh, Erne. Klima je oceanska s oborinama tijekom cijele godine (800–2000 mm; količina se smanjuje od Z prema I) i čestim vjetrovima (jugozapadnjak i zapadnjak). Sr. siječanjska temp. o. 4 °C, sr. srpanjska o. 15 °C. Zbog duge naseljenosti i poljoprivr. valorizacije u krajoliku je karakteristična odsutnost drveća (pod šumama o. 5% površine), a prevladavaju pašnjaci i oranice. Stanovništvo S. I. karakteriziraju dvije različite, često suprotstavljene i međusobno odvojene skupine: kat. Irci i doseljeni protest. Englezi i Škoti. Uz irski, govori se različitim dijalektima engl. jezika. U religijskoj strukturi većinu čine protestanti (3/5, od toga 1/5 čine prezbiterijanci, 1/6 anglikanci), dok je katolika o. 2/5 (većina u zap. dijelu i Belfastu). Veći gradovi: Belfast (275 000 st., metropolitansko područje 678 700), Londonderry (lokalni i pov. naziv Derry; 89 000 st.), Lisburn (81 000), Newtownabbey (65 000), Bangor (61 500). Gospodarstvo S. I. usko je povezano s gospodarstvom Vel. Britanije, ali i suočeno s problemima uzrokovanima stalnim unutar. sukobima. Poljoprivreda je povijesno igrala vrlo važnu ulogu u ukupnoj ekonomiji, no posljednjih desetljeća njezina važnost za zapošljavanje je minimalna (o. 5% zaposlenih), iako se oko 3/4 površine S. I. poljoprivredno iskorištava (okrupnjeni posjedi, profesionalni poljoprivrednici). Najvažnije je mesno i mliječno stočarstvo (ovčarstvo, govedarstvo, svinjogojstvo, peradarstvo); od ratarskih kultura najznačajniji su krumpir, ječam, pšenica, zob i krmno bilje; jabuke (j od jezera Neagh). S. I. nema značajnijih rudnih zaliha (manje količine građev. kamena, željezne rude, boksita i ugljena). Najvažnije su brodograđevna, tekstilna (tradicionalno značajna proizvodnja lana), zrakoplovna, telekomunikacijska i strojarska ind. Turizam.
Sjev. Irska zahvaća područje većega dijela drevnoga Ulstera (kelt. Uladh). U ranom sr. vijeku neovisno kraljevstvo. Mitska (pretkršćanska) povijest Ulstera opisana je u tzv. Ulsterskom ciklusu, koji opisuje pothvate kralja Conchobara mac Nessa i njegovih ratnika (najpoznatiji je Cú Chulainn). U V. st. sv. Patrik je na području Ulstera osnovao najstariju biskupiju u Irskoj (Armagh). Od VIII. do poč. XI. st. kraljevi Ulstera iz dinastije Uí Néill (O’Neill) drže položaj hegemona nad ostalim irskim kraljevstvima. Od 1170-ih postupno dolazi pod engl. vlast. Pokušaj uvođenja protestantizma doveo je do velike pobune protiv engl. vladavine (1594–1601). U XVII. st. (za vladavine Jakova I.) provedeno je tzv. plantažiranje Ulstera, kojim je najplodnija zemlja podijeljena engl. i škot. doseljenicima (protestantima, koji su se oslanjali na brit. vladu). Uslijedila je bespoštedna eksploatacija seljačkog, predominantno kat. žiteljstva. Potkraj XVIII. st., pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja, dolazi do irskoga preporodnog pokreta. Iako se pokret isprva zasnivao na zasadama vjerske snošljivosti, nije dobio potporu protest. stanovništva, koje se 1795. organiziralo u udrugu Narančasti/Oranski red (Orange Order). Otada, zbog gosp. i polit. podčinjenosti, dolazi do masovnih iseljavanja osiromašenih irskih katolika. Te su pov. okolnosti bile razlogom da se nakon stvaranja Slobodne Irske Države (1921) protest. većina stanovništva odlučila za uključivanje u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjev. Irske. Nakon građ. rata u Irskoj (1922–23), ugovorom između Vel. Britanije, Republike Irske i S. I. priznate su postojeće granice između dviju irskih država. Sjev. Irskoj priznata je ograničena samouprava s parlamentom i vladom. Na čelu joj je brit. guverner, a u Donji dom Brit. parlamenta šalje 12 zastupnika. Zahtjev katolika za gosp. i polit. ravnopravnošću protest. većina je odbila; u sukob se uključila i Irska Republikanska Armija (IRA), koja je voj. (terorističkim) sredstvima težila postići sjedinjenje s Republikom Irskom. God. 1972. brit. je vlada suspendirala sjevernoirski parlament i zemlju stavila pod svoju izravnu upravu. Od 1972. do 1994. ubijeno je više od 3100 ljudi u građ. nemirima i brit. interventnim voj. akcijama. God. 1994. IRA je proglasila primirje. Sljedeće godine brit. vlada otpočela je s provođenjem ustavnih i upr.-adm. reformi, temeljem kojih S. I. stječe širu autonomiju. God. 1998. sklopljen je sporazum između unionista i republikanaca o unutar. uređenju države (ustroj drž. parlamenta sa širokim ovlastima).