skald (staronordijski), naziv za pjesnike na starom norv. dvoru, ugl. za Islanđane, koji su pjevali o životu i djelima kraljeva i poglavica, a poslije – pod utjecajem kršćanstva – nastaje i relig. skaldička poezija (do XIII st. prenošena usmenom predajom). Od najranijih skaldova poznati su Bragi Boddason (800–850) i Hvini (IX. st.). Prvi s. o kojem se više zna je Eyvindur Finnsson, zvan Skáldaspillir (X. st.) s dvora Mahona Dobrog, a najveći od svih Egill Skalla-Grímsson. Već u XI. st. uloga skalda kao registratora i recitatora događaja gubi važnost zbog pisanih saga. Pjesme sačuvane u odlomcima.