Slaveni

Slaveni, indoeuropski narodi koji govore srodnim slav. jezicima. Nastanjeni u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bugarskoj, djelomice u Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj, Grčkoj, te kao iseljenici u prekomorskim zemljama. Dijele se na Ist. Slavene (Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi), Zap. Slavene (Česi, Slovaci, Poljaci, Lužički Srbi) te Juž. Slavene (Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Makedonci, Crnogorci, Bugari). Podrijetlo imena nije posve razjašnjeno; po nekima dolazi od slovo, sloviti, u značenju govoriti (nasuprot Nijemci, koji ne slove), po drugima od toponima Slovo, Slova (s nastavcima -ěn, -an, -anin), poslije povezanima sa značenjima slovo, slava. Samo ime javlja se od V. st. U razdoblju između ←2000. i ←500. bili su nastanjeni na području od r. Odre do gornjeg i sr. toka r. Volge na I, od Baltičkoga mora na S do Karpata i sr. tokova Buga, Dnjepra i Dona na J. Za seobe naroda u V. st. zaposjeli su područja u Njemačkoj od Odre do donje Labe, dijelove današnje Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske i Rumunjske, te ist. Europu do Novgoroda, Moskve i preko Dona. Nagađa se da bi prva slav. plemena koja se spominju mogli biti Gerodotovi Budini, Neuri i Skolati. Zasigurno su Slaveni Vendi ili Veneti koji se javljaju od I. st., te Anti, naziv koji se dugo rabio za Ist. Slavene. Već Ptolemej (o. 178) Slavene drži “vrlo velikim narodom”. Tijekom VI. i VII. st. naselili su najveći dio Balkana, gdje se između VII. i XI. st. stvaraju prve ranofeudalne države (Hrvatska, Bugarska, Srbija). Još u to doba opstoji velika jezična bliskost, neovisno o golemu prostoru što ga zauzimaju pojedine slav. grane, Veneti na Zapadu, Anti na Istoku te Slověne na Jugu, tako da je jezik mak. Slavena u doba kristijanizacije mogao služiti kao zajednički knjiž. jezik. Nakon XII. st. postupno su istrijebljeni odn. germanizirani Polapski Slaveni, a s vremenom je asimilirana i većina Slavena u Austriji, Mađarskoj, Moldaviji, Rumunjskoj, poslije i Grčkoj. U tim zemljama do danas su očuvani mnogobrojni toponimi nesumnjivo slav. podrijetla.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: