slikarstvo, grana lik. umjetnosti u kojoj se na plošnoj podlozi crtežom i bojom daje prikaz stvarnih pojava, fantastičnih predodžaba ili čistih ukrasa. Izvodi se na zidu, drvenoj, bjelokosnoj ili metalnoj ploči, pergameni, papiru, platnu, svili, staklu i dr. Posebne vrste slikarstva su mozaik i vitraj. Gl. slikarske tehnike: kreda, pastel, akvarel, ulje, tempera, gvaš i enkaustika. Ljudski se lik u slikarstvu predstavlja kao akt, poluakt i portret (intimni, obiteljski, skupni, reprezentativni te autoportret). Motivi sa životinjama javljaju se u animalističkom slikarstvu. Priroda se prikazuje u krajolicima i marinama, dok je veduta prikaz dijelova grada i arhit. objekat; mrtva priroda prikazuje plodove, cvijeće, divljač, ptice, ribe, uporabne i ukrasne predmete. Po sadržaju s. se dijeli na alegorijsko, mitološko, povijesno, sakralno, pastoralno i žanr-s. Može biti figurativno i apstraktno, a u pojedinim razdobljima i kulturama isključivo ornamentalno (npr. u islam. umjetnosti).