slučaj (lat. casus), ono što se pojavljuje nasuprot nužnosti ili determinaciji utjelovljenoj u Bogu ili prir. zakonitosti. Zbiva se kao nešto što odstupa od kauzaliteta pojava i ne može mu se odrediti uzrok. S. je uvijek unošenje nečeg novog u postojeće i zato je on izvorno filoz. problem slobode. U ant. je filozofiji već Epikur otklon atoma tumačio kao slučajnost unutar opće nužnosti i time otkrio mogućnost čovjekove etičke slobode. S. je imao važno mjesto u povijesti filozofije, os. kod Spinoze, Hegela i drugih. Otkrivanjem društv. zakonitosti, pojam slučaja se povlači tako što se drži da čovjekove stvaralačke sposobnosti mogu biti slučajne u individualnom smislu, dok u generičkom smislu izražavaju samo složeniju vrstu zakonitosti.