sluh, sposobnost živih bića da s pomoću određenog osjetila prime i raspoznaju zvukovne (akustičke, slušne) pojave nastale periodičnim promjenama fiz. stanja nekog tijela njegovim vibriranjem, treperenjem, titranjem, rasprsnućem i sl., što se iskazuje kao šum, prasak ili ton. U sisavaca je organ tog osjetila uho. Proces primanja i raspoznavanja odvija se u dvije faze – u prvoj vanj. dio organa (vanjsko uho) prima podražaje u obliku zvučnih valova, u drugoj unutrašnji dio (unutarnje uho) prihvaća te podražaje i izazvanim osjetima podražuje slušni živac obavještavajući preko njega mozgovno središte za sluh o primljenim osjetima (tim se procesom bavi fiziološka akustika). Zvučne pojave nastale pravilnim titranjem ili treperenjem su tonovi, a sposobnost uha da ih prima, raspoznaje i razlikuje njihova svojstva – visinu, trajanje, jačinu i boju – naziva se muzikalni (glazbeni) sluh koji može biti apsolutan ili relativan.