sofisti (grč.), u staroj Grčkoj, putujući učitelji, koji su za plaću podučavali mudrosti i govorničkom umijeću. Sokrat je kritizirao s. da ne uvjeravaju dokazima i da im nije stalo do istine nego do govorničke vještine i mudrovanja (pseudofilozofije, sofistike). Zato su u povijesti filozofije najčešće negativno ocjenjivani, iako su zaslužni za retoričko-praktičko i formalno obrazovanje. Najpoznatiji su s. Protagora, Gorgija, Hipija, Prodik, koje je Platon prikazao u svojim dijalozima.