Sokrat, grč. filozof (Atena, o. ←470 – Atena, ←399). Sin kipara Sofroniska i primalje Fenarete, oženjen Ksantipom. Prvi od utemeljitelja grč. filozofije, često istican kao veliki reformator i utemeljitelj humanističkog shvaćanja čovjeka. Izvori za Sokratovu filozofiju nalaze se u djelima njegovih učenika, posebno Platona kojemu je S. glavni lik mnogih dijaloga. S. je kritizirao kozmologijske spekulacije filozofa prirode, sofiste i njihovo retoričko nadmudrivanje. Gl. je cilj njegova učenja sklad između znanja i djelovanja, koji se postiže metodom “majeutike”, prema zanimanju njegove majke, primaljskom metodom kojom se razvijaju pojmovi. S. utemeljuje učenje znanja o dobru, koje je nužno za ispravno djelovanje. Po njemu, znanje je vrlina, a zlo dolazi od neznanja. Nezavisnog i kritičkog duha, S. je stekao i mnoge neprijatelje koji su ga optužili za bezbožništvo i kvarenje mladeži. Osuđen na smrt, nije prihvatio mogućnost bijega, nego je ispio otrov, ne htijući kršiti zakone, makar i loše.