spektar pri prolazu svjetlosti kroz optičku prizmu
spektar (lat.) 1. Niz veličina poredanih s obzirom na neko mjerljivu osobinu, npr. frekvencije odn. valne duljine, energije, mase i sl. U fizici, niz (raspon, raspodjela) valnih duljina ili frekvencija koje tvore neko elektromagn. zračenje. Vidljiva svjetlost dio je elektromagn. zračenja koje se može razložiti na sedam boja (spektar boja) različitih valnih duljina (i frekvencija): crvenu, narančastu, žutu, zelenu, modru, indigo, ljubičastu. I. Newton je 1672. prvi pokazao da se tzv. bijela svjetlost može razložiti na spektar boja. Spektar boja može se zapaziti u dugi ili kada svjetlost prolazi kroz optičku prizmu. Spektar koji nastaje kada tijelo zrači energiju zove se emisijski spektar. Linijski spektar je spektar samo određene valne duljine. Zrače ga rijetki plinovi sastavljeni od atoma. Kontinuirani spektar zrače usijana čvrsta tijela i plinovi većih gustoća. Vrpčasti spektar sastoji se od više gusto poredanih spektralnih linija, a zrače ga molekule. Emisijski ili apsorpcijski spektar neke tvari važna je njezina karakteristika i služi za identifikaciju vrste te tvari. Ti spektri nastaju prijelazom elektrona između različitih energetskih stanja elektrona u atomu. Spektar može označivati i raspodjelu neke druge vrste energije, npr. energije nekoga zvučnog izvora (zvučni spektar koji ljudsko uho može čuti, tj. valovi od 20 Hz do 20kHz) ili raspodjelu entiteta (čestica) kao što je snop iona koji prolaze kroz spektrograf u kojem se otklanjaju, ovisno o veličini naboja i masa (spektar masa). 2. pren Raspon, raznolikost i sl.