orbitale (lat.), područje oko jezgre atoma (kod molekule oko nekoliko jezgri) u kojem je vjerojatnost nalaženja elektrona velika. Prema Bohrovoj teoriji atoma, elektron se može gibati samo po određenim kružnim stazama oko jezgre, a kasniji razvoj kvantne teorije (princip neodređenosti) doveo je do shvaćanja da se elektronu ne može pripisati točno određena staza u smislu klas. fizike. Zato o. nisu klas. putanje nego “elektronski oblaci” čija “gustoća” predstavlja vjerojatnost nalaženja elektrona u danom dijelu prostora. Oblik i energija orbitala određena je kvantnim brojevima. U svakoj orbitali mogu postojati jedan ili dva elektrona. Atomske o. označuju se slovima s, p, d, f, a molekularne istim pripadnim grč. slovima.