 |
|
| Službeni naziv: | Srednjoafrička Republika, République Centrafricaine (francuski), Ködrö tî Be-Afrîka (sango) |
| Površina: | 622 436 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 3 307 622 (5,3 st./km2; 39% gradsko |
| Glavni grad | 16 prefektura i područje gl. grada |
| Upravna podjela | 10 provincija; |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | CFA franak (XAF) = 100 santima (centimes) |
Srednjoafrička Republika, država u sred. Africi, udaljena o. 600 km od Gvinejskoga zaljeva, graniči s Čadom na S, Sudanom na I, DR Kongom i Republikom Kongo na J i Kamerunom na Z.
Prirodna obilježja
Bouar
S. R. smjestila se na sjev. rubu porječja Konga. Većim dijelom zemlje pružaju se blago valoviti ravnjaci, između 610 i 790 m n.m. Ravnjaci se postupno izdižu prema I i gorju Tondou te prema SI i gorju Bongos (Mont Toussoro, 1400 m). Najviši je sjeverozap. dio, s gorjem Yade, gdje se nalazi najviši vrh zemlje, Mont Ngaoui (1420 m). Na Z su granitne planine Karre (1200 m), koje se prema I spuštaju. Na S, na granici sa Sudanom, nalazi se lanac Dar Challa (Mont Tinga, 1348 m). Na JI ravnjaci su ispresijecani mnogobrojnim riječnim dolinama. Od Z prema I proteže se Azandski prag, koji odvaja zavalu Konga na J od Čadske zavale na S. Azandski je prag dio Afr. štita, a građen je od starih kristalinskih stijena (gnajs, škriljevci i kvarcit). Klima je tropska s vrućim i suhim zimama te vlažnim i vrućim ljetima; na S i u sred. dijelu prevladava savanska, a na J ekvatorska klima. Prosj. godišnja količina padalina opada od J (1000–1500 mm) prema S (750–1000 mm). Kišno razdoblje traje od ožujka do listopada ili studenog, a jaki pljuskovi i ranojutarnja magla svakodnevna su pojava. Česte su poplave nakon obilnijih kiša. Najveća je godišnja količina padalina (1800 mm) u kolovozu i rujnu u regiji Ubangi. Prosječna godišnja temp. iznosi 26 °C. Tijekom sezone jugozap. (kišonosnog) monsuna, dnevna temp. varira između 19 i 30 °C. Sušno razdoblje traje od listopada do veljače ili ožujka, a karakteriziraju ga sjeveroist. pasati, koji se ovdje nazivaju harmatan; u tom se razdoblju dnevna temp. kreće od 18 (noću) do 40 °C (tijekom dana). Pješčane oluje česta su pojava u sušnom razdoblju na krajnjem S zemlje. Veći dio zemlje prekriva savana. Sjev. dio gotovo je bez vegetacije, dok se na JZ proteže gusta trop. kišna šuma, posebice uz rijeke Ubangi i Sangha. U sred. se dijelu, uz savane, javljaju i galerijske šume uz rijeke. Šume prekrivaju 57% površine zemlje. Na ravnjacima prevladavaju lateritna tla, dok se glejna ilovasta tla pojavljuju na mlađim naplavinama u riječnim dolinama. Azandski prag razvodnica je između porječja Kongo i slijeva jezera Čad. U jezero utječe veća r. Chari (1400 km) s pritocima Ouham, Bamingui i Logone (900 km), dok su najveći pritoci Konga Ubangi (s Ueleom, 2250 km) i Sangha (1700 km).
Stanovništvo
seoske kuće
Prema procjenama za 2007, u zemlji živi o. 3,3 mil. stanovnika. Za razliku od susjednih zemalja, broj stanovnika povećava se sporije, u prvom redu zbog visokoga mortaliteta i kratka životnog vijeka, što je posljedica nerazvijene zdravstv. skrbi i neadekvatne opskrbe stanovništva hranom. U nac. strukturi prevladava pet etničkih skupina: Mandjia na J, Baya (Gbaya) na Z i Banda u sred. dijelu, koji čine više od 50% st., te Ngbaka na J i Zande (Azande) na JI. U šumama na JZ žive manje skupine Pigmeja. Od manjina ima nešto Grka, Portugalaca i Jemenaca, koji se bave trgovinom i žive širom zemlje, a mala franc. zajednica živi u gl. gradu. O. 60% st. živi u ruralnim sredinama, u malim selima, većinom na J i Z zemlje, baveći se poljodjelstvom. U Banguiu i njegovoj neposrednoj okolici naseljen je velik broj polit. izbjeglica iz Sudana, Čada, Ruande i DR Konga. Služb. jezik je francuski, no govori se i velik broj afr. plemenskih jezika (Baya ili Gbaya, Banda, Mandjia). U mnogim se dijelovima govori sango, tzv. jezik trgovine. Naseljenost je izrazito rijetka (tek 5,3 st./km2), posebice na S i I gdje živi manje od 1 st./km2. Većina stanovništva živi u zap. dijelu zemlje. Na gotovo 60% teritorija nema stalnih stanovnika, već se ondje samo povremeno zadržavaju nomadi (pastiri) iz susjednih Sudana i Čada. Najveća je gustoća naseljenosti na Z zemlje te u području oko gl. grada. Stupanj urbanizacije je nizak, o. 39% st. živi u gradovima, od kojih je najveći Bangui, gl. grad i vodeće trg. središte zemlje, s o. 550 000 st. Ostali veći gradovi: Bimbo (146 550 st.), Mbaiki (71 685) i Berbérati (64 242). Prosj. je godišnja stopa rasta broja stanovnika o. 1,5% (procjena 2007). Stopa nataliteta je visoka, 33,5‰ (procj. 2007), a stopa mortaliteta 18,5‰ (2007). O. 42% st. mlađe je od 15 g., usprkos visokoj smrtnosti dojenčadi (84‰). Udio st. starijeg od 60 g. je o. 5%, što je rezultat očekivanog trajanja života od samo 44 g. Prema podacima za 2003, o. 260 000 stanovnika bilo je zaraženo HIV-om, a od AIDS-a je umrlo o. 23 000. Stanovništvo obolijeva i od malarije, hepatitisa i meningokokne sepse. Prema vjerskom sastavu, o. 50% st. su kršćani (25% katolici, 25% protestanti), a o. 15% su muslimani. Ostalih 35% pripadnici su tradic. afr. vjerovanja. Službeno, obrazovanje je obvezno za djecu između 6 i 14 g. starosti. O. 57% djece završi osnovnu školu, dok svega njih o. 10% nastavi školovanje. O. 2% osamnaestogodišnjaka upiše se na fakultet. Jedino sveučilište nalazi se u Banguiju (osn. 1969). Nepismenih ima o. 49% (2003). Velik je broj izbjeglica iz susjednih zemalja, o. 20 000 iz Sudana i 3300 iz DR Konga. Zemlja je suočena i s problemom trgovine ljudima, posebice djecom, koja se iskorištavaju kao radna snaga i roblje.
Gospodarstvo
S. R. ubraja su u gospodarski najnerazvijenije države svijeta i jedna je od najsiromašnijih u Africi, ovisna u velikoj mjeri o stranoj pomoći, u prvom redu Francuske. Nakon stjecanja nezavisnosti 1960. gospodarstvo je u stalnom nazadovanju. Gosp. aktivnost, kao i glavnina stanovništva, koncentrirana je na Z zemlje. O. 80% st. zaposleno je u poljoprivredi (55% BDP-a), dok su druge grane gospodarstva vrlo skromno razvijene. Samo 3,1% (2 mil. ha) zemlje je obradivo, odnosno nalazi se pod trajnim nasadima. Natapa se o. 20 km2 poljoprivr. zemljišta. O. 3 mil. ha (4,8%) otpada na pašnjake i travnjake, ponajprije u sred. i sjeverozap. savanskom dijelu te u šumskom pojasu na JZ. Na manjim imanjima uzgajaju se kukuruz, kikiriki, slatki krumpir, sirak, manioka i proso, i to za vlastite potrebe. Kava (o. 13 000 t godišnje, 2001) i pamuk uzgajaju se za izvoz, a u manjoj se mjeri uzgajaju i šećerna trska te uljna palma. U novije vrijeme vlada potiče uzgoj duhana, sezama i riže, čiji bi uzgoj namijenjen izvozu trebao zemlji donijeti veće prihode. U savanskom prostoru razvijeno je i stočarstvo (goveda, ovce, svinje, perad i koze), većinom za domaće potrebe. U ovaj se prostor, zbog suša u susjednom Čadu i Sudanu, preselio velik broj nomada sa svojim krdima i stadima. O. 57% ukupne površine S. R. prekrivaju šume. To se u prvom redu odnosi na trop. kišne šume na JZ zemlje. Eksploatacija šumskog bogatstva ograničena je zbog nepristupačnosti, pa se drvo siječe uz rijeke Ubangiju i Kongo, po kojima se spušta do Brazzavillea (gl. grad Republike Kongo) i izvozi (25% izvoza). Godišnja proizvodnja drva u 2000. g iznosila je o. 3,55 mil m3. Na Z zemlje iz riječnih se naplavina dobivaju dijamanti i zlato (središte u Carnotu). Godišnje se eksploatira o. 550 000 karata, i na njih otpada gotovo 50% ukupnoga godišnjeg prihoda od izvoza. Zemlja obiluje i ležištima urana (Bakouma), cinka, te željezne, bakrene i manganove rude. Ta su ležišta nedovoljno iskorištena, ponajprije zbog loše prom. infrastrukture, koja onemogućuje pristup tim ležištima, ali i zbog udaljenosti od mora, čime je otežan njihov transport do luka. S. R. ima velik hidroenergetski potencijal (HE Boali na r. Mbali, sz od Banguia), 79% el. energije dobiva se iz hidroelektrana, a ostatak iz 10-ak manjih termoelektrana, smještenih u većim gradovima. Industrija je skromno razvijen sektor. Razvijena je prerada poljoprivr. proizvoda; proizvodi se šećer, palmino i sezamovo ulje, kikiriki i pamuk. U manjoj su mjeri razvijena duhanska, tekst., drvna, kemijska (sapun, boje) i ind. građev. materijala (opeka). Većina industr. pogona smještena je u Banguiju i njegovoj okolici. Najvažniji izvozni proizvodi su dijamanti, kava, duhan, pamuk i drvo. Uvoze se gorivo (nafta), hrana, strojevi, lijekovi, elektron. oprema, tekstil i motorna vozila. Najznačajniji trg. partner je Francuska (kava, duhan), a slijede Belgija (dijamanti), Nizozemska, Španjolska, Italija, Kina, Kamerun, DR Kongo i Gabon. Turizam, unatoč brojnim prirodnim (nac. parkovi, rezervati) i kult. znamenitostima, zbog nasilja i građ. sukoba, loše prom. infrastrukture i gotovo nikakvih smještajnih kapaciteta nije razvijen. Prom. je mreža vrlo skromna; od o. 23 810 km cesta, tek je o. 2% (oko 500 km) asfaltirano. Za jakih kiša, većina je cesta neprohodna. Željeznice nema. Važne prom. arterije jesu sustavi plovnih rijeka Ubangi, te Chari i Logone (ukupne duljine o. 7000 km), kojima se roba namijenjena izvozu prevozi do Brazzavillea (Republika Kongo) i od tamo dalje željeznicom do morske luke Pointe-Noire (Republika Kongo) na obali Atlantskog oceana. Međunar. zračna luka je u Banguiju, još je 47 manjih regionalnih zračnih luka, od čega tek 3 s asfaltiranom pistom. Redovitoga putničkog prometa nema.
BNP (2006): 4,9 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 55%, industrija 20%, usluge 25%
Nezaposlenih (2001): 8%
Inflacija (2001): 3,6%
Realan rast gospodarstva (2004): 1,3%
Uvoz (2004): 203 mil. USD
Izvoz (2004): 131 mil. USD
BNP (2006): 4,9 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 55%, industrija 20%, usluge 25%
Nezaposlenih (2001): 8%
Inflacija (2001): 3,6%
Realan rast gospodarstva (2004): 1,3%
Uvoz (2004): 203 mil. USD
Izvoz (2004): 131 mil. USD
Povijest
Bangui, spomenik žrtvama iz siječnja 2002.
Sjeverozap. područje današnje S. R. nalazilo se u sastavu države Bagirmi (osn. u XVI. st.); u XIX. st. pod vlašću države Wadai, a krajem istoga stoljeća države Rabbah (ustrojene u sred. Sudanu). Eur. istraživači dolaze od 1876, franc. misionari od 1890. Temeljem Berlinske konferencije (1884–85) područje S. R. pripalo je franc. interesnoj sferi. Od 1895. u sastavu Franc. Konga. God. 1910. s Čadom tvori Franc. Ekvatorijalnu Afriku; 1920. odijeljena od Čada pod imenom Ubangi-Šari. Status franc. prekomorskog područja od 1946. God. 1952. osnovana je stranka Pokret za soc. evoluciju Crne Afrike (MESAN) pod vodstvom Barthélémyja Bogande, koji 1956. sastavlja prvu autonomnu vladu. God. 1958. autonomna republika u sastavu Franc. zajednice (pod današnjim imenom). Ustav dobiva 1959. Iste god., nakon Bogandine smrti, predsj. vlade postaje David Dacko. Nakon stjecanja nezavisnosti 1960. Dacko je i predsjednik (izabran i 1964). God. 1962. zabranjeno je djelovanje svih polit. stranaka osim MESAN-a. Voj. udarom potkraj 1965. vlada je svrgnuta, vlast preuzima Jean Bédel Bokassa, uvodi voj. diktaturu, 1977. proglašava se carem kao Bokassa I., a S. R postaje Srednjoafr. Carstvo. Drž. udarom (uz franc. potporu) 1979. Bokassa je svrgnut, uspostavljena je republika, a ponovno je predsj. imenovan Dacko. Ponovno izabran i 1981, Dacko je svrgnut voj. udarom generala Andréa Kolingbe koji preuzima svu vlast i nesmiljenim mjerama obračunava se s oporbom. God. 1991. uvedeno je višestranačje, prvi slobodni parlamentarni izbori održani su 1993. Predsj. postaje Ange-Félix Patassé. God. 1996. zemlju potresaju nemiri i voj. pobune. Nakon intervencije franc. postrojba ustrojena je (1997) vlada nac. jedinstva na čelu s Michelom Gbezera-Briaom. God. 1999. Patassé je ponovno izabran za predsjednika; 2001. i 2002. pokušaji voj. udara protiv njega. Od 2003. predsj. je François Bozizé.