stetoskop
stetoskop (grč.), dijagnostički med. uređaj za osluškivanje tjelesnih zvukova. Upotrebljava se za slušanje zvuka srca, pluća, crijeva, kao i rada srca još nerođenih beba. Također se upotrebljava u klas. postupku mjerenja krvnog tlaka. Postoje akustički (klasični) i elektron. stetoskopi. Klasični se sastoje od slušalica, cijevi koja služi kao zvukovod, te lijevka ili membrane koja se prislanja uz tijelo. Elektronički s. pretvara akustički zvuk u el. signal koji se posebnom napravom pojača i pročisti te omogući jasniji ton i bolju dijagnostiku patoloških šumova. S. je izumio franc. liječnik René-Théophile-Hyacinthe Laënnec 1816. → fonendoskop