stihija (grč.), prvotna tvar, element; prvotno stanje stvari koje nije uređeno nikakvim načelom niti zakonom. U starim kozmologijama priroda je izvorno stihijska, a tek bog ili zakon (logos, nomos) unose red u pojave. I suvr. pojam prir. stihije označava “elementarne” nepogode (poplave, potresi i sl.). U društvu, stanje nereda, bezvlašće, rasulo i sl.