Stogodišnji rat, rat između Francuske i Engleske zbog nasljedstva na francuskom prijestolju, trajao od 1337. do 1453, s prekidima. Izbio je nakon izumiranja dinastije Kapetovića (Capet) te su na francusko prijestolje pretendirali engleski kralj Eduard III. Windsorski (po majci unuk francuskoga kralja Filipa IV. Lijepog) i Karlo Valois (nećak Filipa IV.). Nakon engleskih pobjeda kraj Crécyja (1346) i Maupertuisa (1356), ratna situacija se mijenjala, da bi iskrcavanjem Henrika V. u Francusku i pobjedom kraj Azincourta 1415. uslijedili novi engleski uspjesi. Presudan obrat nastupio je pojavom Ivane Orleanske i obranom Orléansa 1429, a 1453. Englezi su istjerani (zadržali su samo Calais). Rat je izazvao socijalne nemire u objema zemljama, seljačke ustanke, te pad utjecaja aristokracije i uspon građanstva.