strah, intenzivno čuvstvo ili stanje u sadašnjosti ili očekivanje neke nelagode ili opasnosti. Karakterizira ga subjektivno iskustvo krajnje uzbuđenosti ili potresenosti, sa željom za bijegom, napadom ili nekom drugom popratnom reakcijom. Očituje se vidljivom fiziološkom promjenom i pojačanom psihomotorikom, koji predstavljaju reakciju organizma. Dugotrajna izloženost s. može dovesti do ozbiljnih bolesti. S. se razlikuje od bojazni i tjeskobe. S. je reakcija na stvarni predmet straha ili događaja koji ga uzrokuje, a bojazan i tjeskoba se kao oblik s. više odnose na opće emocionalno stanje i naslućivanje ili zamišljanje neke opasnosti. S. se kao predmet filozofije pojavljuje os. u filozofiji egzistencije, koje ga tematiziraju kao bitno određenje čovjeka. Kierkegaard s. prevladava kršć. vjerovanjem, a kod Heideggera s. je kategorija tu-bitka prepuštenog sebi i svojoj slobodi k smrti. Za Sartrea čovjek u s. postaje svjestan svoje slobode i odgovornosti. S. je važan pojam i u psihoanalizi, Freud razlikuje nagonski, realni i strah savjesti.