August Strindberg
Strindberg, August, švedski književnik (Stockholm, 22. I. 1849 – Stockholm, 14. V. 1912). Sin intelektualca i služavke (četvrto od jedanaestero djece), uz teško djetinjstvo i mladost, i poslije proživio nesređen život obilježen krizama, rastavama brakova i novim počecima. Izdržavao se kao kućni učitelj, knjižničar, pisao u novinama, povremeno nastupao i kao glumac. Prošao faze od anarhizma do profetizma, uvijek u oporbi, izložen i javnim kritikama zbog “blasfemije”. Pod utjecajem Nietzschea, uzvraća vlastitom koncepcijom genija, prepoznatljivom i u autobiografskim elementima nekih od djela. Njegova dramatska obrada ličnosti, osobito odnosa između spolova, stječe svjetsku reputaciju novoga dramskog naturalizma (Otac, 1887; Gospođica Julija, 1888). Uvođenjem lika Nepoznatog te cikličkim sustavom dramske strukture (Prema Damasku, 1898–1904) utječe na moderna shvaćanja drame. U Igri sna (1902) razvija dramsku fantastiku, netom nakon Mrtvačkoga plesa (1901) u kojem izbijaju počeci europske drame apsurda. Uz mnogobrojne drame, uključujući i dramatizacije velikih likova švedske povijesti (Gustaf Vasa i dr.), pisao i prozu, od povijesnih i socijalnih tema (Ivanje, Švedski narod, Služavkin sin i dr.), do psihopatologije ljubavi (Obrana luđaka, 1895) i “romana s ključem “ (Crne zastave, 1907). Objavljivao i poeziju (Mjesečareve noći i dr.), ostavio i dnevničke zapise (Plava knjiga, 1907–12). Jedan od najvećih švedskih pisaca, premda i osporavan, uz E. Swedenborga svjetski najpoznatiji, u drami i najutjecajniji. Neko je vrijeme intenzivno slikao, ostavio više od 100 platna. Bavio se i fotografijom snimajući ponajviše autoportrete, kao i alkemijom i okultizmom.