Tihi ocean
Tihi ocean (također Veliki ili Pacifički ocean; Pacifik), najveći i najdublji od triju svj. oceana, obuhvaća 166,24 mil. km2, a s okolnim morima 181,34 mil. km2 (o. 50,1% površine svj. mora). Leži između Sjev. i Juž. Amerike na I te Azije i Australije na Z. Ovalna oblika; od Beringova prolaza do Antarktike dug 15 500 km, od obale Kolumbije u Juž. Americi do Malajskog poluotoka u Aziji širok 19 200 km. Granica između Tihog i Atlantskog oceana povučena meridijanom 67°16’ z.g.d. od rta Horn na J Juž. Amerike, prema Indij. oceanu granica je povučena meridijanom 147° i.g.d. od mora oko Antarktike, obalom juž. i zap. Australije do rta Talbot, malim Sundskim otocima, obalom Jave te kroz Sundska vrata i ist. obala Sumatre do Malajskog poluotoka. Od Sjev. ledenog mora odvojen Beringovim prolazom (granica povučena od rta Dežnev, Azija, do rta Prince of Wales, Sjev. Amerika). Prosj. slanost o. 34,9‰, najviša oko sjeverne (35,9‰) i juž. obratnice (36,9‰). Najmanja slanost u Ohotskom moru i uz obale Aljakse (o. 32‰). Temp. vode više su u sjev. nego u juž. dijelu (u sjev. dijelu veća je količina kopnenih masa). Prosj. temp. površinskog sloja o. 19,1 °C, a najviša 28 °C (između Nove Gvineje, Filipina te otočja Karolina i Marshall). Prema S i J se snižava (u Beringovu moru 1 °C, na 60° j.g.š. 5 °C). Na dubini od 4000 m temp. je 1–2 °C (zbog hladnijih polarnih voda koje struje pri dnu). Zaleđuje se samo u rubnim morima. Ledeni bregovi prodiru iz Beringova i Ohotskog mora samo zimi, a iz antarktičkih ljeti i zimi. Stalni vjetrovi pasati, zap. vjetrovi te ist. polarni vjetrovi. Najjači su zap. vjetrovi u juž. dijelu oceana o. 40° j.g.d. Pojava razornih trop. ciklona u zap. dijelu oceana (tajfuni) te u juž. i ist. dijelu. Gl. struje nastaju pod utjecajem pasata. Topla sjevernoekvatorska struja pod utjecajem je sjeveroistočnih, a topla južnoekvatorska pod utjecajem jugoist. pasata. Između njih prema I teče topla ekvatorska protustruja. Najvažnije tople morske struje: Japanska (Kuro Shio), Aljaska, Istočnoaustralska, Mentorska i Južnopacifička. Najvažnije hladne morske struje: Kamčatska, Oya Shio, Kalifornijska, Peruanska (Humboldtova) i Zapadna (ulazi u Atlantski ocean). U juž. dijelu T. o. periodično (3–10 godina) se pojavljuje anomalija morskih struja i klime nazvana ENSO (El Niño–Southern Oscillation). Uz obale Tihog oceana plimna kolebanja uglavnom su mješovita (poludnevna i dnevna), osim u Sijamskom i Tonkinškom zaljevu te Javanskom, Solomonskom i Bismarckovu moru. Plimna su kolebanja u prosjeku 1–2 m, najveća su (više od 12 m) u Kalifornijskom i Korejskom zaljevu. Prosj. dubina 4188 m, najveća 11 022 m u Marijanskom jarku jugoistočno od otoka Guam, ujedno i najveća dubina svjetskih mora. Najveće dubine izmjerene su na jugoistočnom rubu oceana te uza sjeverozapadne i zapadne otočne nizove. Najvažnije dubokomorske zavale: Marijanska, Sjeverna, Središnja, Istočna, Jugoistočna i Južna pacifička te Istočnoaustralska i Bellingshausenova. Pripadajuća mora: Beringovo, Ohotsko, Japansko, Istočnokinesko, Južnokinesko, Sulusko, Celebesko, Molučko, Ceramsko, Bandsko, Floresko, Solomonsko, Bismarckovo i Koraljno. Veći zaljevi: Kalifornijski na ist. obali te Sijamski i Tonkiški zaljev na zap. obali. Ist. obala T. o. slabije je razvedena od zapadne koja uključuje brojne otoke i otočne skupine. Duž većeg dijela ist. obale pojas kontinentalnoga šelfa je uzak, uz obalu se izdižu visoki planinski lanci. Zap. obala je niska, s mnogobrojnim otocima koji se izdižu s kontinentalnoga šelfa. Obale Tihog oceana uokviruje niz vulkana, poznat kao pacifički vatreni prsten. Snažna seizmička i vulkanska aktivnost. U Tihom oceanu nalazi se više od 20 000 otoka, većina je u južnom i zapadnom dijelu. Otoci u zapadnom dijelu uglavnom su kontinentalnoga podrijetla (građeni su od sedimentnih stijena i slični su obalnim planinskim sustavima obližnjega kontinenta). Otočne skupine: Aleuti, Kurili, Ryūkyū, Filipini, Indonezija te otoci Tajvan, Nova Gvineja i Novi Zeland. Otoci u juž. dijelu okupljeni su u trima velikim skupinama: Polinezija, Melanezija i Mikronezija. Uglavnom su vulkanskog ili koraljnog podrijetla. Tihi ocean drugi je ocean po veličini slijeva. Najveće rijeke koje se ulijevaju u nj: Columbia, Skeena, Yukon, Amur, Xi Jiang (Si Kiang), Huang He, Chang Jiang (Yangtze) i Mekong. U biogeografskom smislu Tihi ocean dijeli se na subarktičku pacifičku regiju, sjevernu umjerenu, tropsku regiju, indopacifičko područje i antarktičku regiju. Subarktička pacifička regija obuhvaća Beringovo i Ohotsko more, te mora oko Aljaske i Aleuta i najsjevernijih japanskih otoka. Karakteristične životinje: tuljani, morske vidre, razne ptice i arktički lososi. Sjeverna umjerena regija odnosi se na otvoreno more južno od subarktičke regije; brojne vrste riba, kitovi. U tropskom dijelu pojava koraljnih grebena i atola, ribe poletuše (Exocoetus), morski psi te razne vrste meduza. Indopacifičko područje obuhvaća prostor od 40° do 50° južne geografske širine; razne vrste ptica, kitova, dupina, tuljana. U antarktičkoj regiji bogatstvo planktona, riba, tuljana, kitova i ptica (pingvini). Tihi ocean daje oko 3/5 svjetskog ulova ribe. Glavna su ribolovna područja u Ohotskom, Beringovu i Japanskom moru te u vodama Aljaske, British Columbije i Californije u sjevernom, te obale Perua i Čilea u južnom Tihom oceanu. Love se uglavnom losos, haringa, tuna i srdele. U antarkičkim vodama kitolov. Raširena je akvakultura, uzgajaju se kamenice, škampi, lososi, arbuni, škarpine i cipli. Vađenje soli, pijeska i šljunka. Ležišta nafte i plina u Južnokineskom, Žutom i Beringovu moru, uz obale južne Californije, Filipina, Sumatre, japanskog otoka Kyūshū, Sahalina i poluotoka Kamčatke. Tihim oceanom odvija se 2/5 svjetske trgovine, njime prolazi nekoliko svjetski najvažnijih trgovačkih putova. Glavne luke: Los Angeles, Long Beach, San Francisco, Seattle (sve SAD), Vancouver (Kanada), Vladivostok (Rusija), Tokyo, Osaka (Japan), Pusan (Južna Koreja), Shanghai i Hong Kong (Kina), Kao-hsiungin (Tajvan), Singapur, Sydney (Australija), Callao (Peru), Valparaíso (Čile). God. 1914. prokopan je Panamski kanal, čime je Tihi ocean spojen s Atlantskim i uključen u svjetske pomorske prometne tokove. Vrlo je razvijen zračni, osobito putnički promet. Naziv Tihi ocean potječe od španjolskoga naziva El Mar Pacifico (Mirno more), kako ga je nazvao portugalski pomorac → Fernão de Magellan 1521. (njegova ekspedicija plovila je 110 dana mirnim tropskim morem).