Tijardović, Ivo, hrvatski skladatelj, libretist i scenograf (Split, 18. IX. 1895 – Zagreb, 19. III. 1976). Glazbu učio u Splitu i Beču, u Zagrebu završio Dramsku školu. Scenograf i dirigent kazališta u Splitu 1922–29, direktor (uz P. Markovca) glazbenog odsjeka tvornice Edison Bell Penkala u Zagrebu 1929–33, od 1933. u Splitu direktor Opere, 1939–41. ravnatelj kazališta. Za II. svjetskoga rata intendant Kazališta narodnog oslobođenja za Dalmaciju. Od 1945. do 1949. intendant HNK u Zagrebu, 1949–54. direktor Zagrebačke filharmonije. U njegovu su stvaralaštvu na prvom mjestu glazbeno-scenska djela – 3 opere (Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo, Dioklecijan), 1 balet (Partizansko kolo), 6 opereta (najuspjelije Mala Floramye /1925/ i Splitski akvarel /1928/), 1 glazbena komedija i 1 mjuzikl (Katarina Velika). Skladao je i za orkestar, komorne sastave i klavir, kantate (Judita), zborove, popijevke, filmsku i scensku glazbu. Glazbeno-scenska djela stvarao je pretežno na vlastita libreta, za njihovo uprizorenje sam je crtao scene i kostime. Dobitnik Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo.