tlo, površinski rastresiti sloj Zemljine kore. Nastaje trošenjem tvrdoga (tzv. matičnog) supstrata litosfere i isprepletenim djelovanjem čimbenika iz atmosfere, hidrosfere i biosfere (biljke, životinje, ljudi). Sastoji se od mineralne (oko 90%) i org. tvari, vode, zraka te je osnova za život biljaka i nekih životinja. Predstavlja most između žive i nežive prirode. Debljina tla kreće se od nekoliko cm do nekoliko m. S fizikalnoga gledišta, t. je disperzni sustav izgrađen od čestica različite veličine i oblika, a sastoji se od čvrste, tekuće i plinovite faze. Kada su svi pedogenetski procesi završeni, nastaje profil tla u kojem ima više horizonata iznad kojih je na vrhu humus. Najvažniji horizonti profila: A-horizont (površinski horizont) koji sadrži najviše org. tvari; B-horizont u kojem se talože tvari isprane iz površinskog horizonta ili koji predstavlja prijelazni izmijenjeni horizont između površinskoga horizonta i matičnog supstrata; C-horizont matičnog supstrata; G-glej horizont, plavičaste ili maslinastosive boje, značajan za povremeno ili stalno prekomjerno vlažena tla, odn. anaerobne uvjete. Horizonti tla u različitim klimama, vegetacijskim i geomorfološkim prilikama nejednako su razvijeni te mogu imati niz pothorizonata i simbola. Zbog složenosti čimbenika postanka tla, postoji mnogo vrsta i podvrsta tala. S obzirom na količinu i zadržavanje vode, dijele se na: automorfna (vlaženje samo atmosferskim talozima, nema stagniranja vode i vlaženja koje bi uzrokovalo proces redukcije/gleizacije/), hidromorfna (karakterizira ih prekomjerno vlaženje i akumulacija vode u tlu zbog postojanja nepropusnog sloja) i halomorfna (formirana pod dominantnim utjecajem lako otopivih soli iz podzemnih ili površinskih voda te raspršenih kapljica morske vode; tzv. slatine, solončaci, solnjače; nalazimo ih u vrlo maloj količini u ist. Slavoniji i uz jadransku obalu). Osnovne vrste automorfnih tala koje nalazimo u Hrvatskoj: eolska tla (arenosoli), nastala nanosima vjetra, poznata pod nazivom “živi pijesci”, a nalazimo ih u Podravini (Đurđevački peski) i na Krbavskome polju (Laudonov gaj); koluvijalna tla (koluviumi), nastaju u podnožjima padina gdje se nakupljaju čestice tla i stijena iz gornjih dijelova padine transportirane pretežno bujičnim tokovima, na njima se razvijaju druge vrste tla; rendzine, vrsta tla s mnogim podtipovima (s obzirom na podlogu), nastaje trošenjem vapnenaca i dolomita, a sadrži i glinaste čestice; rasprostranjena u brdsko-brežuljkastom reljefu (u Samoborskome gorju, Moslavini, Požeškoj gori, Velebitu i dr.); crnice se javljaju u različitim dijelovima Hrvatske, a karakterizira ih bogatstvo humusom i razmjerno mala dubina (do 30 cm) koja je ograničavajući čimbenik u iskorištavanju; → černozemi; smeđa tla, s različitim podtipovima (ovisno o podlozi), u semihumidnim i humidnim područjima, obrasla su pretežno miješanim listopadnim šumama. Smeđa tla na vapnencu i dolomitu (kalcikambisol) najrasprostranjenija je vrsta tla u Hrvatskoj (o. 17 % kopnene površine); → crvenice (terra rossa); lesivirana tla (luvisoli), isprana, eluvirana tla, heterogenih svojstava i široko rasprostranjena na različitim podlogama u humidnim područjima; podzoli (pepeljuše), nalaze se na razmjerno malim površinama perhumidne klime planinskih područja, izrazito šumska tla (crnogorična šuma). Osnovne vrste hidromorfnih tala koje nalazimo u Hrvatskoj: pseudoglej, u teksturi se ispod razmjerno propustljiva površinskog sloja javlja vodonepropusni sloj, vezana za ravničarske terene i terene s blagim nagibima i šume hrasta; recentna aluvijalna tla (recentni riječni nanosi, fluvisoli), razvijaju se na poplavnim terasama rijeka; ritske crnice (humoglej) razvijaju se uz poplavne terase, vezane uz šume hrasta lužnjaka i običnoga graba; močvarna glejna tla vezana su za poplavna područja ili reljefne depresije; karakteriziraju ih malena biol. aktivnost, nedostatak kisika i nepovoljna fizikalna i kem. svojstva.