europska novčana jedinica – eku (engl. European Currency Unit – ECU), uvedena 1979. prilikom stvaranja Eur. monetarnog sustava (EMS). Emitirao ga je Eur. fond za monetarnu suradnju. Nije imao službeni izgled novca, nego je postojao u obliku uknjižbi na poseban račun kod Fonda (na temelju uplate 20% zlatnih i 20% dolarskih pričuva zemalja članica), a izvan toga djelovao je samo kao obračunska jedinica. Služio je kao denominator (“numéraire”) za utvrđivanje pariteta i uspoređivanje deviznih tečajeva valuta zemalja članica, kao standard za potraživanja i obveze u međudrž. obračunima, te kao sredstvo rezervi i plaćanja među središnjim bankama. Govorilo se i o privatnom ekuu s obzirom na to da su mnoge banke iskazivale svoje transakcije u ekuima radi osiguravanja njihove vrijednosti. Činila su to i poduzeća i druge organizacije u priv. sektoru prilikom davanja i uzimanja kredita na tržištu novca i plaćanja dobara u međunar. razmjeni. Vrijednost ekua utvrđivala se na temelju košarice valuta zemalja članica EMS-a u kojoj su vrijednosti tih valuta bile ponderirane udjelom dotičnih zemalja u društv. proizvodu EU-a. Početni odnos bio je 0,7373 ekua za 1 USD. Revizija strukture košarice provodila se svakih pet godina, a vrijednost ekua izračunavala svakodnevno na temelju deviznih tečajeva valuta u košarici. Od 1. I. 1999. umjesto ekua uvodi se → euro.