ampir, Jacques-Louis David Krunjenje Napoleona I. u Notre Dameu, Pariz, Louvre
ampir, Slavoluk pobjede, Pariz
ampir, konzola, rad Jacob-Desmaltera, u dvorcu Malmaison
ampir, soba u dvorcu u Fontainebleauu
ampir (francuski: empire carstvo), stil kasnoga klasicizma u Francuskoj, za vrijeme Napoleona I. Prepoznatljiv u unutarnjoj dekoraciji, umjetničkom obrtu i modi, trajao otprilike deset godina. Primjenjuju se grčki i rimski elementi, a prisutan je i utjecaj Napoleonovih vojnih pohoda, egipatske umjetnosti, te renesanse. Arhitekti → Charles Percier i → Pierre Fontaine preuređuju dvorce Malmaison, Saint-Cloud i Tuileries. U Parizu se izgrađuje Rue de Rivoli, podižu spomenici velikih dimenzija (Slavoluk pobjede L’arc de triomphe du Carrousel, stup na trgu Vendôme i dr.). U dekoriranju zidova, često podijeljenih na polja i oslikanih pompejanskim motivima, i pokućstva prevladavaju strogo pravocrtno raščlanjivanje i simetrija. U proizvodnji pokućstva – komode, sekreteri, konzole, stolovi, taburei, psihe i noćni ormarići – iz radionice obitelji Jacob-Desmalter, upotrebljava se mahagonij urešen intarzijama i aplikacijama u sedefu, bjelokosti, porculanu i fino cizeliranoj bronci (npr. radovi Pierrea Philippea Thomirea). U unutarnjoj dekoraciji obilno se koriste tkanine: damast, velur, brokat, te svila i saten, a kreveti imaju bogatu draperiju baldahina. Ampir je znatno utjecao na modu: ženska s visoko podignutim strukom i dugim naborima, do tla, muškarci nose frak, široke hlače i dug kaput. Alegorijske i mitološke scene izražavaju raskoš i veličaju carstvo (→ Jacques-Louis David, Krunjenje Napoleona I. u Notre Dameu); u slikama se primjećuje preciznost detalja koji odlikuje i portrete toga vremena. U kiparstvu presudan utjecaj Antonia Canove. U Hrvatskoj pojava ampira, 1805–13, vezana za teritorij u sastavu Ilirskih provincija: vila Pavla Gučetića Basseglija u Trstenom, Glorijeta u Trogiru i dr.