subjekt (lat.), općenito, supstrat ili osnova, nositelj stanja ili svojstava. U gramatici, podmet, element rečenice (jedna riječ ili više njih, sintagma) na koji se odnosi predikatna izjava (koji označava da tko što radi ili o kojem se govori). To je imenska riječ (imenski: ime, u gramatici zajednički naziv za imenice, zamjenice, pridjeve i brojeve) u nominativu (padežu subjekta). Gramatičke kategorije subjekta jesu rod, broj i padež; s predikatom se slaže u licu (osobi) i broju. S. u nominativu naziva se gramatički subjekt (Nela čita neku knjigu., Druge su knjige na policama.). Logički subjekt sadržan je u rečenici u kojem drugom padežu (Napadalo je snijega.; Ne da mi se.; Strah ih je.). Skriveni subjekt jest onaj koji je izostavljen jer je iz sama izraza vidljivo što subjekt jest (Pišem ovaj tekst o subjektu.: pišem – ja). Besubjektnom se rečenicom izriče radnja bez izricanja subjekta (Sniježi. Cio dan kiši. Priča se.). I infinitiv može biti subjektom (Treba platiti. – usp. To treba., gdje imamo zamjenicu kao subjekt).