sufiks (lat.), dometak, element kojim se tvori nova riječ tako da joj se doda iza korijena ili osnove. Sâm sufiks nije riječ (npr. –telj nema nikakva sadržaja). Tek u vezi s osnovom postaje nositelj tvorbenog značenja (stvara-telj). Živi sufiksi (plodni, produktivni) jesu oni kojima se i sada tvore nove riječi, npr. imenički s. –a(c), –ač, –ak, –ica, –ost, –telj, ili pridjevski s. –(a)n, –ni, –ast, –ljiv, –ski, ili glagolski s. –ati, –avati, –irati, –ivati, –ovati i dr., a mrtvi su sufiksi (neplodni, jalovi, reproduktivni) npr. imenički –av iz riječi rukav, pridjevski –ok iz riječi visok, i dr.