Sumerani, zigurat u Uru
Sumerani, stijeg iz Ura
Sumerani, poprsje dvorskog službenika
Sumerani, stanovnici Sumera (juž. Mezopotamije) u ←III. i ←II. tisućljeću. O. ←2350. Lugalzagizi, vladar Uruka, sjedinjuje cjelovito područje Sumera i stvara moćno carstvo od Perz. zaljeva do Sredozemlja. Za vladanja Sargona I. Velikog S. dospijevaju pod vlast Akada; o. ←2150. provaljuju s iran. visoravni Kutijci (Gutejci), zauzimaju Sumer i njime vladaju više od 100 g. Sumersku državu obnavlja treća dinastija Ura (o. ←2070), to je doba tzv. renesanse Sumera (graditeljstvo). O. ←1800. S. se etnički stapaju s Akađanima, a o. ←1700, za vladanja Hamurabija, Sumer konačno dospijeva u sastav Babilonije. S. su razvili grad. kulture temeljene na gradovima državama (Uruk, Ur, Kiš, Nipur, Lagaš i dr.). U središtu grada bio je hramski dio, sa ziguratom (stepenastom piramidom). Gradom je upravljao vrhovni svećenik. Vladajući sloj bili su vladar i drugi svećenici te činovništvo; oni su bili vlasnici najviše zemlje. Drugi sloj bili su seljaci i obrtnici. Robovi su bili malobrojni (samo iz ratnih pohoda), bili su vlasništvo vladara ili hrama. Sumersko je pismo počelo kao “slikovno”, u vezi sa zapisivanjem stanja imovine, s vremenom se razvilo prema slogovnome, klinastom pismu. Najstariji su tekstovi s početka ←III. tisućljeća (arhajski sumerski jezik), starosumerski iz ←2500–←2300, prijelazni iz ←2300–←2200, novosumerski iz ←2200–←2000. Od umj. djela na sumerskom jeziku poznat je Ep o Gilgamešu. Vjerojatno je sumerski jezik kao govorni izumro do ←XVIII. st. (u ←XVI–←XV. u tekstovima na semitskim jezicima više nema ni sumerskih imena). Kao jezik kulta i znanosti upotrebljavao se i dalje, a posve je nestao u ←II–←I. st. Po nekim jezikoslovcima, sumerski bi jezik pripadao denekavkaskoj natporodici, po drugima nostratičkoj. Neki elementi koji služe za takve usporedbe imaju srodničke i u onoj drugoj natporodici.