Sunčev sustav, cjelina koja obuhvaća Sunce kao zvijezdu i planete, satelite, planetoide (asteroide), komete i međuplanetski plin i prašinu. Sunce čini 99,86% mase čitavog S. s. Planeti koji se gibaju oko Sunca po eliptičnim putanjama, od najbližeg do najudaljenijeg: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton. Do XVIII. st. bilo je poznato prvih šest planeta S. s. Uran je otkriven 1871, Neptun 1846, a Pluton 1930. Između Marsa i Jupitera otkriven je pojas asteroida. Svi se planeti gibaju u istoj ravnini (ravnina ekliptike). Uz gibanje oko Sunca, okreću se oko svoje osi s periodima od samo nekoliko sati (Jupiter), do 243 dana (Venera). Udaljenost između Sunca i Zemlje (o. 149 600 000 km) nazvana je astron. jedinica. S. s. giba se, grubo govoreći, po kružnoj stazi oko središta galaktike tako da obiđe putanju za 2,2×108 g. O postanku S. s. još se vode rasprave. Prvu teoriju iznio je P. S. Laplace u XVIII. st. (nebularna hipoteza) prema kojoj su se prije 5000 mil. g. maglica (nebula) ili međuzvjezdani oblaci plina hladili i skupljali uzrokujući gravitacijski kolaps. Maglica je počela rotirati brže odbacujući prstenove plinovite tvari u kojima su se oblikovale kuglaste nakupine tvari od kojih su nastali planeti.