Svarožić, u slav. mitologiji, bog ognja i zadružnog ognjišta, sin Svaroga i brat Daboga (Dažboga). Prema drugima, S. je patronimik ili deminutiv, identičan s ostalom dvojicom, i sva tri božanstva tvore personificiranu snagu Sunca u raznim oblicima. Jedno od božanstava čiji su idoli stajali u Kijevu na Gori pred kneževim dvorom. Kao gl. bog slav. plemena Ljutiča S. je štovan u Rethri zajedno s Radogostom, a možda je i identičan s njim. Prikazivan je kao mladi ratnik s rogovima (ili sunčanim zrakama) na glavi, a kraj njega je pasao njegov konj. Slavio se svake godine poslije zimskog solsticija. Nar. običaji koji su pratili svetkovinu Svarožićeva rođenja vezani su poslije uz Božić i Novu godinu (badnjak, koleda).