svila

svila, tanko sjajno vlakno koje proizvode gusjenice dudova svilca (Bombix mori) prilikom začahurivanja. Svilena nit sastoji se od viskozne tvari fibroina koja se na zraku stvrdne i od svilenog ljepila ili sericina koji omata fibroin. Gusjenica počinje plesti čahuru (dugu 3–4 cm, promjera 1,5–2 cm) nakon što se 4 tjedna hranila dudovim lišćem. Za 1 kg sirove svile potrebno je 7–9 kg osušenih čahura. Nakon toga svila se stavlja u vruću otopinu sapuna kako bi se degumirala, odn. oslobodila sericina. Pojedine svilene niti se upredaju i tako se dobiva svileni konac. Najstariji proizvođači svile bili su Kinezi ili Indijci. Prema kin. tradiciji, s. se prerađivala još u doba carice Si-Ling Chi (o. ←2700). Vladari su svake god. obredno brali prvo lišće i njime hranili dudove svilce. Tajna uzgoja svilaca i prerade svile čuvana je 2000 g. Kinezi su godinama trgovali svilom širom Azije te sa Zapadom (“put svile”). U III. st. svilac stiže u Koreju, pa u Japan, a u Europu u VI. st. Prema legendi, dva redovnika prokrijumčarila su u bambusovu štapu jajašca dudova svilca i donijeli ih na dvor cara Justinijana. S. se dobiva i iz zapredaka nekih vrsta leptira iz skupine noćnih paunčeta (Saturniidae). To je tzv. divlja s. od koje je najpoznatija tussah-svila koja se dobiva od indij. vrste Antheraea mylitta, kineske A. pernyi, i japanskog A. yamamai. Potkraj XIX. st. otkriven je postupak za dobivanje umjetne svile koja je mnogo jeftinija od prirodne.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: