šintoizam (kin. shen dao; jap. shinto put bogova), učenje o bogovima; jap. autohtona religija, nastala od animizma, politeizma s primjesama šamanizma i mitova srodnih azijskih kozmogonija. Božanstva (kami) su dusi prir. sila (bregovi, rijeke, jezera, drveće, Sunce, Mjesec, neke životinje, os. lisica Inari, itd.). Od prabožanstava Izanami i Izanagija potekli su ostali bogovi koji su stvorili jap. otoke i na kojima je prvi vladar bio unuk božice Sunca Amaterasu. Njezini su potomci carevi i nar. heroji, a kult predaka povezuje se s kultom nacije. Na š. s vremenom utječe konfucionizam, budizam i druge religije pa nastaju mnoge sljedbe; u XIX. st. car promovira čisti š. kao religiju predaka, s kultom careve osobe, proglašava ga drž. religijom odvojenom od 12 sljedbi pučkoga šintoizma. Razlikuju se međusobno povezani oblici šintoizma: hramski š. posvećen štovanju kamija u mjesnim hramovima, sljedbenski vezan (os. u XIX. st.) uz razne sljedbe i njihove utemeljitelje, carski koji je naglašavao božanstvenost carske osobe, i narodni, koji čuva drevne tradicije arhajske religije (gatanje, šamanske obrede, kultove kućnih i poljskih bogova). Šintoistički hramovi nalaze se na posvećenom prostoru označenom pletenom slamnatom užadi koja obavija kamenje, stijenje i otočiće. Okruženi su otvorenim drvenim dverima (torii), a u sred. prostoru (honden) čuvaju se relikvije (ogledala, mačevi, dragulji). U njima se obavljaju tipične jap. svetkovine, kao što su obred čišćenja, klanjanja, otvaranje vrata unutar. svetišta, prinošenje žrtvene hrane, molitva i dr.