Šleska (polj. Śląsk, njem. Schlesien), rudarska oblast, juž. Poljska. Leži u dolini r. Odre, nedaleko od polj.-češ. granice. Jedan od najbogatijih ugljenih bazena u Europi. Unutar šleskog bazena novo ugljeno područje Rybnik u vojvodstvu Katowice. Vjerojatno dobila ime po Silingima, vandalskoj skupini koja je nastanjivala područja Š. prije doseobe naroda, tijekom koje prodiru Slaveni. U X. st. dospijeva pod vlast polj. Pjastovića, čiji pobočni ogranak vlada Š. od 1163. U idućim stoljećima Š. se raspada na više manjih kneštava; tijekom sr. vijeka traje i snažna kolonizacija Nijemaca. God. 1335. polj. kralj Kazimir III. odrekao se svojih prava na Š. te ona dospijeva pod vrhovništvo češ. kraljeva, a od 1526. Habsburgovaca. Radi stjecanja Šleske Fridrik Veliki vodio je ratove protiv Austrije (šleski ratovi: 1740–42, 1744–45. i 1756–63), nakon kojih je Pruska stekla vlast nad gotovo cijelom Š. God. 1807. Š. je pripojena području markgrofovije Oberlausitz (Gornja Lužica) te je tako nastala pruska pokrajina Schlesien. Habsburgovci su nakon šleskih ratova zadržali samo juž. dio nekadašnje Gornje Šleske, koji je do 1918. bio austr. krunska zemlja (Austrijska Šleska – Österreichisch-Schlesien). Nakon I. svj. rata Čehoslovačkoj je pripao veći dio Austrijske Šleske i područje Hlučína te je to područje ušlo u sastav pokrajina Moravske i Šleske. God. 1921. Poljskoj su pripali dijelovi Gornje Šleske. Nakon II. svj. rata dijelovi Š. koji su ostali u sastavu Njemačke najvećim su dijelom pripali Poljskoj.