Šostakovič, Dmitrij Dmitrijevič, ruski skladatelj, pijanist, dirigent i glazbeni pedagog (Sankt Peterburg, 25. IX. 1906 – Moskva, 9. VIII. 1975). Studirao na Konzervatoriju u rodnome gradu, diplomirao klavir i kompoziciju. Započeo pijanističku karijeru (1927. osvojio pohvalu na međunarodnom Chopinovu natjecanju u Varšavi), često nastupao kao dirigent, ali se opredijelio za glazbenu pedagogiju (predavao kompoziciju na konzervatorijima u Lenjingradu i Moskvi) i skladanje. Bavio se i glazbenom publicistikom. Stekao međunarodni ugled, dobio mnogo priznanja i nagrada. Prvi veliki skladateljski uspjeh u domovini i inozemstvu pribavila mu je 1926. praizvedba I. simfonije (diplomski rad iz 1925), ocijenjene majstorskim djelom. Nekoliko godina potom upoznavao je zapadnjačku glazbenu literaturu (osobito djela Berga, Hindemitha, Křeneka, Milhauda, Schönberga, Schrekera, Stravinskoga). Na njegov su stvaralački put utjecale društvene okolnosti pa su mu pojedina djela negativno ocjenjivana zbog tobožnjega dekadentnog formalizma i ideološkoga zastranjivanja. Od takvih “grijeha” iskupljivao se stvarajući skladbe prihvatljive službenom shvaćanju društvene uloge umjetnosti. Svestran glazbeni stvaralac, opsežni opus čine simfonije (15), pojedine s programatskim naslovima (Prvomajska; čuvena Lenjingradska; 1905. godina; 1917. godina; Babij Jar) ili posvetama (Lenjinu, Brittenu), niz koncerata, komorne skladbe, glazbeno-scenska ostvarenja – opere (Nos; Lady Macbeth Mcenskog okruga/Katerina Izmajlova; Kockar), baleti (Zlatni vijek), oratorij (Pjesma o šumama), kantate (Poema o domovini; Pogubljenje Stjenke Razina; Sunce sja nad našom zemljom), zborovi, popijevke, scenska i filmska glazba te aranžmani skladbi drugih autora.