Tajland

Prirodna obilježja

slap u provinciji Chiang Rai

južni Tajland

Bangkok

Smjestio se na JI az. kontinenta. Manji, juž. dio zemlje obuhvaća sjev. dio Malajskog poluotoka. Reljef je raznolik; na S i Z pružaju se mlade nabrane planine, na I je valovit ravnjak Khorat, a u zap. dijelu sred. Tajlanda pruža se plodna Sred. nizina uz r. Chao Phrayu (Menam), koja čini okosnicu zemlje. Sred. nizina duga je o. 500 km, a široka o. 200 km, te je izgrađena od mlađih riječnih naplavina iznad kojih se izdižu niže vapnenačke uzvisine. Prema S nizina postupno prelazi u Sjevernotajlandsko gorje, dok se na J nalazi o. 90 km široka delta Chao Phraye, isprepletena brojnim kanalima (klong). Usporedni se hrptovi, koji se pružaju u smjeru S–J, a ispresijecani su dolinama izvorišnih pritoka Chao Phraye, zauzimaju zap. i sjev. dio zemlje. Mlado nabrano Sjevernotajlandsko gorje, pretežno građeno od granita, vapnenca i kristalinskih škriljevaca, najviše je u sjeverozap. dijelu (Doi Inthanon, 2585 m; najviši vrh Tajlanda). Na Z se, u smjeru S–J, pruža Zapadnotajlandsko visočje (o. 2000 m), pretežno građeno od granita. Valovit i nizak ravnjak Khorat (150–300 m) na I zauzima o. 1/3 teritorija, a odvodnjava se prema r. Mekong. Građen je ugl. od crvenih pješčenjaka. Na zap. i juž. rubu tektonski je izdignut (do 1200 m). Na J Tajlanda (sjev. dio Malajskog poluotoka) uz obale se pružaju uske ravnice, a u sred. dijelu nisko prigorje. Najuži dio poluotoka je 40 km široka i 75 m visoka prevlaka Kra (Khokhot Kra). Ispred razvedene zap. obale, u Andamanskom moru, leže brojni otoci, od kojih je najpoznatiji Phuket. Na krajnjem J Tajlanda prevladava vlažna trop. klima, s padalinama tijekom cijele godine. U ostalom dijelu zemlje prevladava monsunska klima. Najkišovitije je razdoblje od travnja do listopada, kada padaline donosi jugozap. monsun; suše je razdoblje od studenog do ožujka, kada puše hladniji i suši sjeveroist. monsun. Najkišovitiji je zap. dio, gdje u pobrđima padne i do 4000 mm kiše godišnje. U sjev. i sred. dijelovima godišnje padne u prosjeku o. 1500 mm, na ravnjaku Khorat o. 1200 mm, dok na Malajskom poluotoku i više od 2500 mm kiše. Najmanje padalina ima na I (400–1000 mm godišnje). Prosj. godišnje temp. vrlo su visoke; u kišnom razdoblju, za jugozap. monsuna, kreću se od 25,6 °C do 36,7 °C, dok su ostatak godine između 13,3 °C i 33,3 °C. Šume prekrivaju o. 26% površine Tajlanda (1970-ih godina polovicu površine prekrivale su šume). Na Z i J prir. je vegetacija trop. kišne šume, no u mnogim je dijelovima uništena, ugl. za dobivanje poljoprivr. površina i ogrjeva. Listopadna monsunska šuma prevladava na S i I, ponegdje prelazi u savanu. O. 1/5 teritorija je pod travnatim površinama, šikarom, a u obalnom području i močvarama. Najplodnija su aluvijalna tla u Sred. nizini, pogodna za poljoprivr. iskorištavanje. Slabije plodna pješčana tla (akrisoli) prevladavaju na pješčenjacima u ist. dijelu zemlje. U vlažnijim su predjelima glinovita tla (luvisoli), a slana tla javljaju se u nižim dijelovima Khorata. Najveća i najvažnija rijeka je Chao Phraya (365 km), koja nastaje na S zemlje od četiriju planinskih izvorišnih tokova (Ping, Wang, Yom i Nan). Teče prema J kroz Sred. nizinu i velikom deltom ulijeva se u Sijamski zaljev. Većim dijelom tajlandsko-laoske granice teče Mekong (Mae Nam Khung, 4350 km), koja odvodnjava dio teritorija Tajlanda. Najveći joj je pritok Mun (673 km), koji pritječe s Khorata. Za monsunskih kiša česte su poplave, os. rijeka na Khoratu (Mun i Chi). Rijeka Phet iskorištava se za natapanje.

Stanovništvo

plesačice

Danas u T. živi o. 67,3 mil. stanovnika. Nakon II. svj. rata, pa sve do 1970, država je poticala vrlo brz porast broja stanovnika, nakon čega je brojnim programima za planiranje obitelji smanjila natalitet i prir. priraštaj za polovicu, u petogodišnjem razdoblju (1965–70) čak za 41,8‰. U etničkoj strukturi s 53% dominira narod Thai (Sijamci), oni naseljavaju sred. nizinski prostor i Malajski poluotok. Drugi po brojnosti su Laošani (27%), koji žive na SZ i I (Khorat) Tajlanda. Najbrojnija su manjina Kinezi (14%), koji žive u gradovima. Na JI žive Khmeri (3%), a na krajnjem J, na Malajskom poluotoku, Malajci (4%). Oko 220 000 tibetsko-burmanskih Karena živi u planinskom području na Z zemlje. Služb. je jezik tajski (thai, sijamski), a govore se i manjinski jezici (kineski, laoški, malajski). U novije vrijeme sveprisutan je i engleski, os. u poslovnim krugovima. Gustoća naseljenosti iznosi 131 st./km². Najgušće je naseljen sred. nizinski dio, os. oko Bangkoka (više od 500 st./km²), gdje na 4% teritorija živi o. 20% stanovništva T. Planinsko područje, ravnjak Khorat te Malajski poluotok, rijetko su naseljeni. Iako je nakon 1970. gosp. rast potaknuo velike migracije sa sela u gradove, ponajprije u Bangkok, čak 78% stanovništva danas još živi na selu. Najveći je grad i vodeća luka Bangkok, a od većih gradova izdvajaju se Nonthaburi (404 805 st.), Samut Prakan (393 217), Udon Thani (255 754), Chon Buri (228 227), Chiang Mai (210 547) i Nakhon Ratchasima (209 458). U T. danas živi i o. 116 500 izbjeglica iz Mijanmara. Prema procjeni za 2007, godišnji rast broja stanovnika iznosi 0,7%, ugl. kao posljedica prir. priraštaja. Stopa rodnosti iznosi 13,7‰ (procj. 2007), a smrtnosti 7,1‰. Smrtnost dojenčadi iznosi 18,9‰. U dobnom sastavu starijih od 60 g. je 9% (procj. 2007), a mlađih od 15 g. 22%. Očekivano trajanje života 73 g. Prema vjerskom sastavu, većinu stanovništva (95%) čine budisti, dok je manji udio muslimana (4,6%; Malajci), katolika (o. 330 000; 0,7%), i vrlo malo hinduista. Nepismenih ima o. 7%. Obvezno i besplatno školovanje traje 8 g. (u dobi od 7 do 14 godina). T. ima nekoliko sveučilišta, najveća su Chulalongkorn (osn. 1917; najstarije u Tajlandu) i Thammasat (1934) u Bangkoku te Chiang Mai (1964) na S zemlje.

Gospodarstvo

otok Koh Tao, turistički kompleks Coral Grand

Gosp. razvoj sve do sred. 1980-ih temeljio se na poljoprivredi i ind. orijentiranoj na domaće tržište. Tek nakon 1986. počinje razvoj izvozno orijentirane ind. temeljene ponajprije na jeftinoj radnoj snazi i stranome kapitalu; gospodarstvo T. ubraja se među najbrže rastuće u Aziji (7,5%, 1993). Gosp. se razvoj izrazito ograničio na područje oko gl. grada, tako da je u poljoprivredi ostao zaposlen velik udio radne snage (49%). Strani je kapital brzo ovladao tekst., petrokem. i automob. ind. Zbog nedovoljnih ulaganja u infrastrukturu i školovanje, nedostaje kvalificirane radne snage, stoga je uvođenje i razvoj zahtjevnijih grana gospodarstva otežano. T. ima 33% obradivih površina (o. 17 mil. ha), od čega je 6,93% pod trajnim nasadima. Pod travnjacima i pašnjacima je o. 1,6% površine (800 000 ha). Natapa se 49 860 km² poljoprivr. površina. Poljoprivr. se proizvodnja nakon 1950. povećala, ponajprije zbog povećanja udjela poljoprivr. površina krčenjem šuma, no efikasnost je ostala jednaka. Usprkos tome, T. je uz Vijetnam jedina az. zemlja koja izvozi hranu: najveći je svj. izvoznik riže, manioke i kaučuka, i na drugom mjestu po izvozu šećera. Prevladavaju sitni posjedi. O. 30% poljoprivrednika nema zemlje. Najvažniji je proizvod riža (24,1 mil. t); o. 2/3 uzgaja se na umjetno natapanim površinama, a 1/3 u planinskim područjima. Zbog prostornog širenja gl. grada, posljednjih se godina gube neka od najvrjednijih rižišta u Sred. nizini. Za domaće se potrebe i izvoz uzgajaju šećerna trska (49 mil. t), žitarice (29 mil. t), kasava (18,3 mil. t), kukuruz (4,6 mil. t), sirak (200 000 t), kava (90 000 t), pamuk (39 000 t) i duhan (74 200 t). Po proizvodnji kaučuka (2,24 mil. t), koji se uzgaja na J, na Malajskom poluotoku, T. je prvi u svijetu. Manioka (18,5 mil. t) se najviše izvozi u EU kao stočna hrana. Važan je i uzgoj uljarica (kikiriki, soja, palmino ulje) te voća (banane, ananas, rambutan, mango i dr.). U novije je vrijeme sve važniji uzgoj rezanoga cvijeća (izvoz). Nezakonit uzgoj opijata (opijuma, heroina i marihuane) raširen je na S Tajlanda (“Zlatni trokut”). Stočarstvo je slabo razvijeno, isključivo za potrebe domaćeg tržišta; uzgajaju se goveda, bivoli, svinje i perad. Morsko je ribarstvo vrlo značajno, po ulovu ribe (3,49 mil. t) na 9. je mjestu u svijetu; zamrznuta i konzervirana riba se izvozi (ponajviše u Japan, SAD, Francusku i Italiju). T. je najveći svj. izvoznik konzervirane tunjevine (80% svj. trgovine) te jedan od najvećih svj. izvoznika liganja i rakova. Danas je morsko ribarstvo ugroženo zbog pretjeranog ulova u domaćim vodama, ali i sporova sa susjednim zemljama. Riječno je ribarstvo skromno, ponajprije namijenjeno domaćem seoskom stanovništvu. Zbog nekontrolirane sječe šuma, udio šumskih površina smanjio se s 55% (1965) na samo 26,3% (1995). Zbog katastrofalnih posljedica koje je proces deforestacije ostavio na okoliš, tajlandska je vlada zaštitila o. 40% šuma i proglasila ih rezervatima, a od 1989. zabranjena je sječa šuma u komerc. svrhe. Ipak, unatoč svim tim mjerama nekontrolirana sječa se nastavila. Neuspješnim se pokazao i program pošumljivanja, os. na najpogođenijim sjeveroist. područjima. Godišnje se proizvede 36,6 mil. m³ drva. T. raspolaže značajnim rudnim bogatstvom; velika su ležišta lignita (kraj Lampange, 21,5 mil. t), sadre, kalijeve soli, antimona, volframa i olova. Jedan je od najvećih svj. proizvođača kositra (najveća ležišta na Malajskom polutoku, 10% svj. zaliha). Pokraj Mae Sota rudnik je cinka, no zalihe su većinom iscrpljene. Velika su ležišta zlata i bakra otkrivena 1993. na SI, kraj Loeia. Važna su i ležišta poludragoga i dragoga kamenja uz ist. obalu Malajskog poluotoka (žad, granat, safiri, rubini, cirkoni). Tajland je jedan od vodećih svj. izvoznika dragoga kamenja i nakita. U Sijamskom zaljevu otkrivena su ležišta zemnoga plina (13,3 mlrd. m³; do terminala Mab Ta Phud sagrađen je 425 km dug podmorski plinovod). Čak 94% el. energije proizvede se u termoelektranama (na bazi domaćih zaliha lignita i zemnog plina te uvezene nafte); preostalih 6% proizvede se u hidroelektranama, prije svega na rijekama Ping i Khlong na Z zemlje. Nakon 1950. ind. postaje okosnicom gosp. razvoja. Do 1970-ih bila je usmjerena na domaće tržište, a od 1972. počinje izvozno orijentiran industr. razvoj, potpomognut stranim kapitalom (Japan, Singapur, Republika Koreja, Tajvan). Najveći razvoj doživjela je tekst. ind. Industr. procvat uslijedio je nakon 1986, kada mnoge strane kompanije, prije svega iz područja elektron. i elektrotehn. ind., privučene jeftinom radnom snagom, grade brojne pogone. U novije vrijeme rast se usporio, jer se ind. dijelom seli u jeftiniji Vijetnam i Kinu. Ind. danas zapošljava o. 14% radne snage, a najviše je pogona izvozno orijentirane ind. u Bangkoku i okolici (zbog bolje infrastrukture i blizine luka). Najrazvijenije su elektron. i elektrotehnička (Sony, Hana, ATT), koje ostvaruju više od 1/3 izvoza; proizvode se radioprijamnici, televizori, računala, klimatski uređaji, mikrovalne pećnice i dr. Tekst. ind. ovisi o uvozu sirovina; proizvode se umjetna vlakna (579 000 t, 12. u svijetu). U novije vrijeme tekst. ind. gubi bitku s konkurentnom Kinom i Vijetnamom. Prehr. ind. temelji se na preradi poljoprivr. proizvoda (šećerane, ljuštionice riže, tvornice voćnih i ribljih konzerva). Razvijena je i ind. građev. materijala (cement; 24 mil. t, 13. na svijetu), duhanska, kem., petrokem., ind. obuće i gume. Gl. su trgovinski partneri Japan, SAD, Singapur, Njemačka, Malezija, Kina, Vel. Britanija i Nizozemska. Posljednjih 20-ak godina turizam postaje važan segment gospodarstva. Godišnje Tajland posjeti o. 9 mil. stranih turista. Gl. su turist. odredišta Bangkok, ljetovališta na obalama Sijamskog zaljeva (Pattaya, otoci Samui i Cheng) te otok Phuket u Andamanskome moru. Posljednjih godina, otvaranjem novih i turistički atraktivnih destinacija Kine i Vijetnama, ali i zbog niza problema u samoj zemlji (onečišćenost zraka, AIDS, droge i dr.), oslabljena je konkurentnost T. na svj. tržištu. Od 64 600 km cesta, 46% ih je asfaltirano. Mreža autocesta najgušća je i u velikoj mjeri preopterećena oko Bangkoka. Želj. mreža, pod upravom Tajlandskih drž. željeznica, ima 4071 km pruga. Najznačajnije su one koje Bangkok povezuju s Chiang Maiom i Nong Khaiom na S te s malezijskim gradovima na J. U listopadu 2000. članice ASEAN-a potpisale su Sporazum o gradnji Trans-azijske željeznice u duljini od 5513 km, koja će povezivati Tajland, Kambodžu, Laos, Maleziju, Mijanmar, Singapur i Vijetnam s gradom Kunmingom u Kini. Najvažnija je morska luka Bangkok, dostupna i prekooceanskim brodovima. U Laem Chabangu, ji od Bangkoka, 1992. otvorena je nova luka za generalni teret. T. ima u svojem vlasništvu o. 400 brodova. O. 1600 km rijeka plovno je za manje brodove; najveća r. Chao Phraya plovna o. 80 km od ušća, najvažniji je unutar. plovni put. Izgrađeno je i o. 10 000 km plovnih kanala. T. ima 25 zračnih luka s redovitim putničkim prometom, 4 su međunarodne (Don Muang kraj Bangkoka, Chiang Mai, Phuket i Hat Yai). Nac. avioprijevoznik je Thai Airways International.

BNP (2006): 197,7 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 10%, industrija 44,8%, usluge 45,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 49%, industrija 14%, usluge 37%
Nezaposlenih (2006): 2,1%
Inflacija (2006): 5,1%
Realan rast gospodarstva (2005): 4,5%
Uvoz (2006): 119,3 mlrd. USD
Izvoz (2006): 123,5 mlrd. USD

Povijest

Bangkok, Kraljevska palača

Bangkok, Velika palača

Hram Wat Phra Keo (smaragdnoga Bude) u Bangkoku

Oko ←1000. godine narod Thai iz sjevernoga Vijetnama naselio je područje Tajlanda. Do VIII. stoljeća proširio se na velik dio sjevernoga kopnenog dijela jugoistočne Azije, a do XI. stoljeća i na dio današnjega Tajlanda. U razdoblju od VI. do IX. stoljeća u središnjem Tajlandu organizirana su kraljevstva naroda Mon, poznata pod zajedničkim nazivom Dvaravati. Od IX. do XIII. stoljeća u Tajlandu je nastala civilizacija hinduističkih Kmera. Od početka XIII. stoljeća dolazi do ekspanzije države naroda Thai na carstva Mona i Kmera i osnivanja prvih velikih kraljevstava – Sukhotai i Lan Na u kojima je vladajuća religija bila budizam. Vrhunac je kraljevstva Sukhotai potkraj XIII. stoljeća, kada se ono širi u samom Tajlandu, Laosu i Mijanmaru. Razdoblje kraljevstva Sukhotai (od sredine XIII. do XV. stoljeća) obilježeno je gospodarskim, trgovinskim i kulturnim napretkom. Istodobno je u sjevernom Tajlandu utemeljeno kraljevstvo Lan koje je u XVI. stoljeću ušlo u sastav Burme. Godine 1351. utemeljeno je novo kraljevstvo naroda Thai – Ayutthaya – u središnjem i južnom dijelu današnjega Tajlanda, poznato kao Sijam. Tijekom XV. stoljeća Sijam je zauzeo kraljevstvo Sukhotai i znatno oslabio kmerska kraljevstva. Ojačao je hinduizam, pod čijim je utjecajem prihvaćen i koncept vladara Boga, a društvo je uređeno kastinski. No u seoskim sredinama znatno je ojačao budizam. Prvi kontakti s europskim trgovcima (Portugalcima) uspostavljeni su 1511.

U XVII. stoljeću dolazi do trgovinske razmjene i s drugim europskim pomorskim silama. Ponajviše zbog nasilnog pokrštavanja budističkoga stanovništva Europljani su protjerani 1688. U razdoblju od XVI. do sred. XVIII. stoljeća kraljevstvo je bilo u stalnom sukobu s Burmancima, a 1767. kralj i njegova obitelj deportirani su u Burmu. Istodobno je ojačao vojni zapovjednik Taksin, koji je utemeljio novu sijamsku prijestolnicu Thon Buri, odlično položenu za trgovinu i pomorstvo s Kinom. Vratio je izgubljene teritorije Ayutthaye i proširio vlast na dijelove Kambodže. Naslijedio ga je Chao Phraya Chakri, koji je kao kralj Rama I. (1782–1809) utemeljio i danas vladajuću dinastiju Chakri i osnovao današnji Bangkok. U vanjskoj politici Sijam je stalno bio pod vojnim pritiskom Burme da bi ga konačno 1820-ih slomili Britanci. Godine 1826. Rama III. potpisao je s Britancima trgovinski ugovor (takozvani Burneyev ugovor) što je simboliziralo ponovno otvaranje Sijama prema europskim državama. Godine 1855. potpisan je takozvani Bowringov ugovor, kojim su regulirani trgovinski odnosi Sijama i Velike Britanije, a potom su uslijedili ugovori s drugim europskim zemljama i SAD-om koji su bitno ograničili nezavisnost Sijama. Za vladanja Mongkuta (Rama IV.) sredinom XIX. stoljeća postavljeni su uvjeti za modernizaciju države pod zapadnjačkim utjecajem koja je svoj vrhunac doživjela za vladanja → Chulalongkorna (Rama V., 1868–1910). No pod pritiskom Francuza Rama V. bio je prisiljen na znatne teritorijalne ustupke Francuskoj (1893. i 1907), a 1909. i Velikoj Britaniji. Istodobno je izvršio temeljne društvene reforme koje su nastavljene za njegovih nasljednika. Godine 1917. Sijam je ušao u I. svjetski rat na strani Antante. Nakon rata dolazi do osnivanja prvih političkih stranaka, 1927. osnovana je Narodna stranka na čelu s pravnikom Pridijem Banomyongom (Phanomyongom) i vojnim časnikom Plaekom Pibulsongkramom. Godine 1932. oni su izveli puč i uspjeli prisiliti kralja da prihvati osnivanje Državnoga vijeća i Narodnoga parlamenta. U razdoblju do II. svjetskog rata dolazi do jačanja političkog utjecaja vojske i približavanja Japanu. Godine 1938. uvedena je vojna diktatura Pibulsongkrama, a 1939. Sijam službeno mijenja ime u Muang Thai (Tajska zemlja, Tajska), ili (prema engleskom i njemačkom uzoru) Tajland. U prosincu 1941. sklapa savez s Japanom, a u siječnju 1942. objavljuje rat Velikoj Britaniji i SAD-u. Zahvaljujući Pridiju, koji je tijekom rata vodio protujapanski pokret otpora, Tajland je sklopio mirovni sporazum sa Saveznicima i ušao 1946. u UN. Godine 1947. ponovno je izvršen vojni puč na čelu s Pibulsongkramom (premijer do 1957); 1955. Tajland se priključuje → SEATO-u, organizaciji čiji je cilj bio borba protiv komunizma u tom dijelu Azije. Zbog toga od 1951. do 1957. dobiva znatnu financijsku potporu SAD-a. Od 1954. jača utjecaj zapovjednika tajlandske kraljevske vojske Sarita Thanarata, koji državnim udarom od 1958. preuzima premijerski položaj i diktatorski vlada zemljom do prosinca 1963. Njegova vladavina obilježena je snažnim gospodarskim razvitkom uz financijsku pomoć SAD-a, ali i sudjelovanjem tajlandske vojske u Vijetnamskom ratu. Godine 1973. došlo je do studentskih demonstracija protiv vojne diktature, a prekinute su nakon kraljeve intervencije. Posljedica je bila prihvaćanje novog ustava 1974. kojim je Tajland ušao u kratko razdoblje demokracije. Zbog uspostave komunističkih režima u Vijetnamu, Kambodži i Laosu, vojni je vrh 1976. ponovno preuzeo vlast u zemlji i ukinuo ustav i parlament. U razdoblju od 1980. do 1988. vojska je pristala na podjelu vlasti s parlamentom i kraljem kao posrednikom. Godine 1991. ponovno je izvršen vojni udar, a na čelo države dolazi hunta generala Sunthorna Kongsomponga. Unatoč vojnim udarima i huntama koje su obilježile Tajland potkraj XX. stoljeća, državno gospodarstvo je napredovalo, pa je Tajland postao jedna od najrazvijenijih zemalja Istočne Azije i jedan od osnivača Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN). Tijekom tog razdoblja uloga monarhije u državi znatno je oslabjela.