Takla Makan, oaza u pustinji
Takla Makan (također Taklimakan, prema Wade-Gilesu T’a-k’o-la-ma-kan Shan-mo), pješčana pustinja u sjeverozapadnoj Kini, u središnjem dijelu autonomne pokrajine Xinjiang, između Tian Shana na sjeveru i Kunlun Shana na jugu, te Pamira na zapadu; 323 750 km2. U smjeru istok–zapad proteže se u duljini od oko 970 km, a u smjeru sjever–jug oko 400 km. Maksimalna izmjerena godišnja temperatura iznosi 39 °C. Ljeta su vruća, zime vrlo hladne (prosječna temperatura u siječnju -10 °C). Vegetacija je vrlo oskudna. Nekad plodno područje i središte budističke civilizacije (I. tisućljeće), danas nenaseljeno područje prekriveno pješčanim dinama. Najveće oaze Shache i Hotan nalaze se na jugozapadu. Ležišta nafte otkrivena su 1950-ih na krajnjem sjevernom rubu pustinje, nedaleko od K’u-erh-lea, a 1980-ih i na južnom rubu. Poznati karavanski Put svile, koji je povezivao Kinu i Srednju Aziju s Europom, prolazio je sjevernim i zapadnim rubom Takla Makana. Značajnija znanstvena istraživanja pustinje tek potkraj XIX. st. Švedski istraživač Sven Anders Hedin prvi je Europljanin koji je istražio Takla Makan (1893–98). Poznati svjetski arheolog i istraživač Britanac Aurel Stein otkrio je 1900. ruševine nekoliko gradova ispod pijeska te pronašao niz budističkih umjetničkih predmeta.