tambura: bisernica, brač, bugarija
tambura ili tamburica, pučko žičano trzalačko glazbalo istočnjačkog podrijetla (→ tambur). Sastoji se od rezonantnog trupa, vrata i glave. Trup je trbušasta, polukruškasta izgleda izdubljen iz drva. Poklopljen je glasnjačom, tankom daščicom od meka drva, ima više malih (8–24) rupica ili jedan veći okrugli otvor (izlaz glasa, odušak). Vrat je tanak odulji štap nasađen na vršni dio trupa, donja mu je strana zaobljena, a gornja – hvataljka – je ravna i obično pokrivena daščicom u koju su poprijeko usađene prečnice od tanke metalne žice. One pri prepiranju služe mijenjanju dužine žica i time visine tonova. Na vrhu vrata poprijeko je usađena drvena prečkica (konjić) s urezima za žice. One dostižu do donjeg ruba trupa i zapinju se ispod njegova ruba o zapinjače. Dužina folkl. tambura iznosi između 40 i 115 cm. Broj žica je različit, na najjednostavnijima su dvije. Zvuk/ton se proizvodi trzanjem žica trzalicom. Sviranje na tamburi narod naziva udaranje i kucanje u t. ili tamburanje, svirač je tamburaš. Kao folkl. glazbalo upotrebljava se solistički za pratnju pjevanja ili plesa, radi uveseljavanja društva ili razbijanja osjećaja osamljenosti (odatle nazivi samica ili dangubica). Tambura je u naše krajeve uvedena u XIV. i XV. stoljeća posredstvom Turaka. Danas se izrađuje u obrtničkim radionicama u različitim veličinama: najmanja (sopranska) je bisernica (nazvana tako po ukrasima od sedefa), nešto veća (altovska) je brač, slijedi bugarija, pa tenorski čelović i baritonsko čelo, te basovsko berde.