Honorije II. (pr. ime Cadalo, lat. Cadalus), protupapa 1061–1072. (?, 1009/10 – Parma, 1072). Kao parmski biskup (od o. 1045) suprotstavljao se reformnom pokretu u Crkvi koji je vodio kardinal Hildebrand (poslije papa Grgur VII.). Kada je Hildebrand s pristašama izabrao 1061. za papu Aleksandra II. protiv volje rim. careva, carica Agneza (regentica i majka Henrika IV.) izabere uz pomoć lombardskih i njem. biskupa Honorija II. (ustoličen 1062. uz pomoć carske vojske). Morao je napustiti Rim 1064. jer je sabor u Mantovi priznao Aleksandra.