Tanzanija (Tanganjika)

Tanzanija, država u istočnoj Africi, graniči s Ugandom na sjeveru, gdje izlazi i na obalu jezera Victorije, s Kenijom na sjeveroistoku, na istoku izlazi na Indijski ocean, na jugu graniči s Mozambikom i Malavijem i izlazi na jezero Nyasu (Malawi), na jugozapadu sa Zambijom, a na zapadu s Burundijem i Ruandom te ima izlaz na obalu jezera Tanganyike; ima 1424 km obale.

Prirodna obilježja

Osim široke nizine (15–60 km) koja se prostire uz obalu Indij. oceana, veći dio Tanzanije leži iznad 200 m. n.m. Veći dio teritorija zauzima visoravan (prosj. visine 1220 m), dok se izdvojeni planinski masivi pružaju na SI i JZ. Obalna se nizina postupno preko niskih brežuljaka, građenih od pješčenjaka, vapnenaca i lapora tercijarne starosti, izdiže prema unutrašnjosti, gdje prevladavaju široki ravnjaci (1000–1200 m). Uz Istočnoafr. tektonski jarak tektonski su izdignuta gromadna gorja. Istočnoafr. tektonski jarak spušta se prema J. Prema Z zemlje protežu se visoravni, iznad kojih je izdignuto raščlanjeno gorje (do 2373 m), koje se strmo spušta prema jezeru Tanganyiki. Spuštanjem tektonskih jaraka u razdoblju tercijara i kvartara, na S zemlje izdigli su se nad ravnjacima vulkanski vrhovi (Meru, 4565 m; aktivni vulkan Ol Doinyo Lengai, 2878 m i dr.), među kojima je i najviši vrh afr. kontinenta Kilimandžaro (5895 m), na granici s Kenijom. Na J Tanzanije pruža se obalna nizina (široka do 100 km), koja se preko brežuljaka izdiže u ravnjake (500–800 m) s osamljenim vrhovima od kristalinskih stijena. Jug zemlje, ispresijecan duboko usječenim riječnim dolinama, reljefno se razlikuje od sjevera, od kojeg je odvojen nizom gromadnih planinskih masiva – Uzungwa (2576 m), Rubeho (2356 m) i Uluguru (2646 m), koji se pružaju u smjeru JZ–SI. Ravnjaci na J izdižu se prema JZ u rub Srednjoafr. tektonskog jarka (Livingstonovo gorje, 2521 m), te se potom strmom stepenicom spuštaju prema jezeru Nyasi. Obuhvaća brojne niske i koraljne otoke i otočiće u Indij. oceanu, a najveći su Zanzibar (1651 km²), Pemba (984 km²) i Mafia (440 km²). Klimatska obilježja Tanzanije ovise u najvećoj mjeri o nadmorskoj visini i udaljenosti od mora. Prevladava savanska klima. Unutrašnjost je najsuši dio zemlje (500–1000 mm), s ravnomjernom raspodjelom temperature tijekom godine, a u višim planinskim predjelima i znatnim dnevnim kolebanjima. Na S kišno razdoblje traje od studenog do travnja, dok na J od prosinca do travnja. Kako najveću količinu padalina donose jugoist. pasati, najviše padalina padne na jugoist. obroncima planina i vulkana na J (do 4000 mm godišnje). Uz obalu te na otocima prevladava vruća i vlažna trop. klima; prosj. godišnja temp. 26,7 °C, a prosj. godišnja količina padalina varira između 1000 i 2000 mm; najkišovitiji su listopad i studeni, te travanj i svibanj. Na otocima temperature ublažava vjetar koji tijekom cijele godine puše s mora. Šume prekrivaju 37% površine Tanzanije. Trop. kišna šuma raste na jugoist. padinama planina, na visini između 1100 i 2500 m; iznad 2500 m prelazi u maglenu šumu (do 3000 m), a ona u grmoliku vegetaciju (3000–4000 m). Listopadne trop. šume rastu na zavjetrinskim stranama planina. Trnovita savana javlja se u najsušnijim dijelovima tektonskih jaraka, dok niskotravnata savana i listopadne savanske šume akacije i baobaba rastu uz obalnu ravnicu te u unutrašnjosti zemlje. Galerijske šume rastu uz rijeke. Pedološka raznolikost, od svih afr. zemalja, najveća je upravo u Tanzaniji. Crvena i smeđa lateritna tla (feralsoli) pokrivaju najviše površina u Tanzaniji, a najzastupljenija su na ravnjacima (stare kristalinske stijene). Najplodnija su crvenkasto-smeđa vulkanska tla (andosoli) u podnožju vulkana na S zemlje. U području obalne nizine, u dolinama rijeka te na dnu kotlina razvijena su ilovasta tla. Na jugu Tanzanije teku dvije najveće rijeke – Rufiji (900 km) i Ruvuma (760 m); ovdje je riječna mreža najgušća. Rijeke iz sred. dijela teku prema slanim jezerima (Natron, Eyasi) i močvarama Istočnoafr. tektonskog jarka. Kroz zap. dio teče rijeka Malagarasi, koja se sa svojim pritocima ulijeva u slatkovodno jezero Tanganyiku (32 893 km²; s dubinom od 1436 m 2. u svijetu). Na prostoru Tanzanije nalaze se još dva velika afrička jezera, Victoria (69 490 km²; dubina 82 m) na SZ i Nyasa (Malawi; 29 604 km²; dubina 704 m) na JZ.

Stanovništvo

U Tanzaniji živi oko 38,9 mil. stanovnika. Njihov je broj brzo rastao sve do 1990-ih, u prvom redu zbog visoke stope nataliteta (1990. g.: 50,5‰). Tijekom 1990-ih, zbog epidemije AIDS-a te širenja malarije, povećao se mortalitet te je porast broja stanovnika usporen. Etnički je sastav stanovništva izrazito heterogen; više od 90% pripadnici su afr. plemena (o. 120 bantuskih naroda). Najbrojniji su pripadnici naroda Sukuma i Nyamwezi (21%), koji žive u planinskom području na SZ. Južno od gl. grada Dodome žive Heheti (7%), z od jezera Victoria Haji (6%), a uz juž. obale Indij. oceana Makondi. U manjem su broju zastupljeni nomadski stočari Masai, pripadnici skupine Nilota, koji žive na sušnom SI Tanzanije. Mješanci Arapa i crnaca te potomci Arapa koji govore svahili žive u obalnom području te na otoku Zanzibaru. Indijci (50 000) i Europljani (17 000) žive u gradovima. Većina stanovništva živi na selu; tek je 24% urbanog stanovništva. Služb. su jezici svahili i engleski, dok mnogi govore i plemenskim jezicima. Prosj. gustoća naseljenosti iznosi 41 st./km². O. 2/3 stanovništva živi na o. 10% površine. Najgušće su naseljeni obalni pojas uz Indij. ocean, u području Dar es Salaama, podnožja Kilimandžara i Merua na S zemlje (gdje gustoća naseljenosti nerijetko premašuje 1000 st./km²), gorja Iringa i Mbeya na J te obale jezera Nyase (Malawi). Vrlo su rijetko naseljeni sušni S, te šumska savanska područja na Z, JZ i J zemlje. Najveći je tanzanijski grad, vodeća luka i važno industr. središte Dar es Salaam (2 195 878 st.), bivši gl. grad, u kojem je još i danas sjedište vlade. Ostali veći gradovi: Mwanza (480 279 st.), važna luka na obali jezera Victorije, Zanzibar (441 664), Arusha (385 907), Mbeya (317 089), Morogoro (272 268), Tanga (235 919) i gl. grad Dodoma (196 006). Prema procjeni za 2007, godišnji rast broja stanovnika iznosi 2,1%, te je među najvećim u supsaharskoj Africi. Stopa rodnosti iznosi visokih 36‰ (procj. 2007), a smrtnosti 13,4‰ (2007). Prema procjenama za 2003, oko 1,6 mil. stanovnika u Tanzaniji zaraženo je HIV-om, a iste je godine od AIDS-a umrlo 160 000 ljudi. Smrtnost dojenčadi vrlo je visoka, 71,7‰. U dobnom sastavu prevladava mlado stanovništvo: starijih od 60 g. je 4%, a mlađih od 15 g. o. 50%. Očekivano trajanje života 51 g., iznad prosjeka za ovaj dio Afrike. Prema vjerskom sastavu, 35% st. su sunitski muslimani, 30% katolici, 13% protestanti, dok 22% stanovništva pripadaju tradic. afr. vjerovanjima. Na otoku Zanzibaru ima o. 4% hinduista. Nepismenih je o. 30%. Od sred. 1970-ih osnovnoškolsko obrazovanje je obvezno i besplatno. Tanzanija ima dva sveučilišta, u Dar es Salaamu (osn. 1961) i Morogoru (1984). U zemlji danas živi više od 500 000 izbjeglica, većinom iz Burundija (393 611) i DR Kongo (150 112).

Gospodarstvo

Tanzanija se nalazi u skupini najsiromašnijih država svijeta. Tijekom 1970-ih dovedena je na rub gosp. sloma, od kojega se nikada nije oporavila. Gospodarstvo se danas najvećim dijelom temelji na poljoprivredi; o. 84% radno aktivnog stanovništva bavi se poljoprivredom, 85% od ukupnog izvoza otpada na poljoprivr. proizvode. Tek o. 5% (3,97 mil. ha) teritorija je pod obradivim površinama (1,2% pod trajnim nasadima); 39,6% (37,4 mil. ha) otpada na travnjake i pašnjake. Umjetno se natapa 1840 km² poljoprivr. zemljišta. Najplodnija i poljoprivredno najvrjednija su područja na S (plodno vulkansko tlo), uz jezero Nyasu na JZ, te uz obalu Indij. oceana, s od Dar es Salaama. Više od 50% proizvodnje namijenjeno je prehrani domaćeg stanovništva; uzgoj kukuruza, riže, krumpira, prosa, banana, slatkoga krumpira. Za izvoz se uzgajaju kava (38 000 t godišnje; posebice na manjim imanjima oko Kilimandžara), pamuk (62 000 t; u okolici Mwanzea na obali jezera Victorije), indij. oraščić (90 000 t) i duhan. Tanzanija je među najvećim svj. proizvođačima sisala (u obalnoj nizini te na SI) i klinčića (Zanzibar je bio najveći svj. izvoznik u XIX. i prvoj pol. XX. st.; danas tek 10% ukupne proizvodnje Tanzanije). U velikoj mjeri klinčić se uzgaja na otoku Pembi (4. u svijetu). Značajan je i uzgoj kopre, pšenice, čaja, šećerne trske, kikirikija, suncokreta. Posljednjih godina sve je važniji uzgoj svježega voća, povrća i rezanog cvijeća, u prvom redu za eur. tržište. Proizvodi se vanilija i metvica. Stočarstvo (uzgoj goveda, 14,4 mil. grla; koza, 10 mil. i ovaca, 4,25 mil.) razvijeno je na prostranim savanskim pašnjacima; tijekom 1990-ih pogođeno bolestima (kuga i dr.). Nomadsko je stočarstvo još prisutno na S zemlje. Ribarstvo je razvijeno za potrebe domaćeg stanovništva, ali i za izvoz. Godišnje se u obalnim morskim vodama (tuna, sardine) te u jezerima (više od 3/4 ukupnog ulova) na Z (jezero Victoria) ulovi o. 350 000 t ribe. Morski se rakovi (kozice) uzgajaju u delti Rufije. U Tanzaniji se godišnje proizvede o. 40 mil. m³ drva (kamfor, afr. mahagonij), od čega je više od 90% namijenjeno domaćem tržištu kao gorivo. Sječa šuma danas predstavlja jedan od većih ekoloških problema, posebice u okolicama velikih gradova. Iako brojna, nalazišta ruda i dragoga kamenja su skromna. Najviše se iskorištavaju nalazišta dijamanata (Mwadui kraj Shinyange) i zlata (Geita i Kahama, j od Mwanze). Značajna su i ležišta safira i granata (Tunduru) te rubina i safira (Longido kraj Arushe i dolina r. Umba). Na J su bogata ležišta ugljena i željezne rude, no iskorištavaju se tek u manjoj mjeri. U okolici Arushe nalazište je poludragoga kamena tanzanita, a iz jezera Natron dobiva se soda. Tanzanija ima i ležišta bakra, fosfata, nikla, kobalta, platine, cinka, kaolina, volframa i olova, ali su ona neiskorištena. U području otoka Songo Songo, ji od Dar es Salaama, pronađena su ležišta zemnoga plina (22,6 mlrd. m³ zaliha), iskorištavanje je tek u planu. Tanzanijske rijeke imaju velik hidroenergetski potencijal; 82% el. energije proizvode hidroelektrane (os. na rijekama Pangani i Great Ruaha). Preostalih 18% proizvodi se u termoelektranama (zemni plin) te iz dizelskih agregata. Najrazvijenije grane industrije: prehr. (prerada poljoprivr. proizvoda; voćne konzerve, šećer, biljna ulja) i tekstilna (prerada pamuka i sisala). Važna je i ind. građev. materijala (azbest, cement), drvna, papirna, duhanska i petrokemijska (rafinerija nafte u Dar es Salaamu; naftovod do Ndole u Zambiji). Proizvode se obuća, teretna vozila, bicikli, montiraju se traktori. Veći je dio industr. sektora privatiziran (strani kapital). Izvoz kave, pamuka, dijamanata, duhana, čaja, klinčića i sisala, uvoz nafte, strojeva, čelika, željeza i hrane. Gl. trg. partneri: Vel. Britanija, Njemačka, Japan, Italija, Iran, Danska, Nizozemska, Kina, JAR, Kenija, SAD. Značajan prihod ostvaruje se od turizma. O. 1/3 teritorija zaštićeno je u obliku nac. parkova (Serengeti, Ruaha, Arusha, Kilimandžaro) i rezervata prirode (Selous, Ngorongoro). Godišnje Tanzaniju posjeti o. 500 000 stranih turista. Nakon 1986. turist. se kapaciteti grade uz obalu Indij. oceana (plaže), os. na Zanzibaru. Od o. 88 200 km cesta, samo je 4% asfaltirano. Najznačajnije su ceste koje povezuju veće gradove; cestovna je mreža najgušća duž obale te ji od jezera Victorije. Među najznačajnije autoceste ubrajaju se Tanzam (povezuje Dar es Salaam i Zambiju), Dar es Salaam–Kigali (1481 km), Dar es Salaam–Lusaka (2081 km), te Nairobi (Kenija)–Dodoma–Makumbako (1342 km). Od 3690 km želj. pruga, o. 2600 km u vlasništvu je Tanzanijske želj. kompanije. Tanzanijsko-zambijsku želj. prugu TAZARA (1860 km, od čega 969 km u Tanzaniji), koja povezuje Dar es Salaam s Kapiri-Mposhijem (Zambija), izgradila je Kina 1976. Vodeće morske luke: Dar es Salaam i Mtwara, a na Victorijinu jezeru Mwanza (povezana s Jinjom u Ugandi želj. trajektom). Manje su luke Tanga, Zanzibar, Pemba i Bagamoyo. Rijeke nisu plovne. Redoviti putnički promet odvija se među pristaništima na jezerima Victoria, Tanganyika i Nyasa. Trajektnom vezom Dar es Salaam povezan je sa Zanzibarom. Na teritoriju Tanzanije sagrađeno je 254 km plinovoda te 872 km naftovoda (2006). Tanzanija ima 11 zračnih luka s redovitim putničkim prometom; međunarodne su u Dar es Salaamu, Zanzibaru i kraj Arushe. Nac. prijevoznik Air Tanzania.

BNP (2006): 13,3 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 43,3%, industrija 17,7%, usluge 39%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 80%, industrija i usluge 20%
Inflacija (2006): 5,9%
Realan rast gospodarstva (2005): 7%
Uvoz (2006): 3,18 mlrd. USD
Izvoz (2006): 1,83 mlrd. USD

Povijest

Tragovi ljudske prisutnosti datiraju u razdoblje otprije 1,75 mil. godina (Homo habilis). Najstarije žiteljstvo bila su bušmanska plemena; od o. ←1000. do ←800. potisnuli su ih Bantu-narodi s juga. U X. st. na uzmorju današnje Tanzanije Arapi osnivaju svoja trgovačka uporišta. Izdvaja se grad Kilwa (osnovan 975), koji s vremenom sjedinjuje arap. kolonije u moćan sultanat. God. 1498. priobalje Tanzanije otkrivaju Portugalci (Vasco da Gama); port. vlast potisnuli su u XVIII. st. omanski Arapi. Od 1776. jača trgovina robljem koju provode Francuzi. Tijekom XVIII. i XIX. st. u unutrašnjosti Tanzanije nastaju državice bantuskih-plemena: Beni, Hehea i Čaga na J te Nyamwezi na SZ. Od sred. 1820-ih Arapi s područja Zanzibara (predvođeni Said ibn Sultanom) naseljavaju unutrašnjost Tanzanije. Godine 1871. porazili su ih Nyamwezi (poglavica Mirambo) i ovladali sr. dijelom Tanzanije. Godine 1858. eur. istraživači, Britanci Richard Burton i John Speke, otkrivaju jezera Tanganyiku i Victoriju; 1880-ih započinje i pojačan prodor Nijemaca (Carl Peters). Godine 1888. utemeljena je Njem. istočnoafr. društvo, a 1890. ustrojena je i kolonija Njem. Ist. Afrika. Otpor njem. kolonizaciji os. su pružila plemena Hehe i Masai (1891) te 1905–06. pleme Maji-Maji. God. 1922. Društvo naroda ustrojilo je bivšu Njem. Ist. Afriku u dva mandatna područja – Britanija je na upravu dobila Tanganjiku, a Belgija Ruandu i Urundi. God. 1946. Tanganjika stječe status starateljskog područja UN-a (pod upravom brit. guvernera). Istodobno jača i unutar. polit. borba za neovisnost. Julius Nyerere 1954. osniva stranku Afr. nac. uniju Tanganjike (engl. TANU) koja je na izborima za Zakonodavno vijeće 1960. premoćno pobijedila te je Nyerere postao predsj. prve vlade Tanzanije. Godine 1961. Tanzanija stječe unutar. autonomiju i iste god. drž. samostalnost. Republikom proglašena 1962, prvi predsj. Nyerere; 26. IV. 1964. Tanganjike se zajedno s Republikom Zanzibar ujedinila u Ujedinjenu Republiku Tanganjiku i Zanzibar. Današnje ime Tanzanija dobiva u listopadu iste god. Predsj. Tanganjike Nyerere postao je i prvi predsj. Tanzanije. Ujedno je i predsj. jedine i vladajuće stranke TANU. Predsj. bivše Republike Zanzibar Abeid Amani Karume postao je prvi dopredsj. (ujedno i predsj. stranke Afro-Shirazi). Od 1971. trajali su zategnuti odnosi s Ugandom, koji su prerasli u otvoreni rat. Tanzanija je sudjelovala u obaranju režima ugandskoga diktatora Idija Amina (1978). God. 1977. ujedinjene su dvije gl. polit. stranke u jedinstvenu Revoluc. stranku, za čijeg je predsj. izabran Nyerere. Godine 1977. donesen je i prvi stalni ustav, 1985. Nyerere se povukao s položaja, a zamijenio ga je Hassan Mwinji. God. 1995. održani su prvi višestranački parlamentarni izbori, pobijedio je Benjamin William Mkapa, vođa Revoluc. stranke. Ponovno izabran (pod sumnjivim okolnostima) i 2000.