Tartini, Giuseppe, talijanski violinist i skladatelj (Piran, Slovenija, 8. IV. 1692 – Padova, 26. II. 1770). Jedan od najpoznatijih instrumentalista svojega vremena. Od 1721. koncertni majstor u Padovi, 1728. utemeljio čuvenu glazbenu školu, poučavao violinu, kontrapunkt i kompoziciju. Nedostižan majstor violinskog umijeća, obogatio violinsku tehniku, počeo upotrebljavati gudalo i usavršio tehniku lijeve ruke. Pronašao takozvani diferencijalni ton (suono di Tartini), koji nastaje kod istodobna zvučanja dvaju tonova u konsonantnom odnosu. Napisao oko 135 koncerata za violinu, oko 175 violinskih sonata i 40-ak triosonata. Literarni naslovi ili podmetnuti tekstovi čine njegove skladbe programnima najavljujući romantičnu programnost u XIX. stoljeću. Najpoznatija njegova djela te vrste jesu violinske sonate Napuštena Didona i osobito Đavolji triler (Il Trillo del Diavolo). Skladao također 15 quadri i simfonije za razne sastave te nekoliko crkvenih djela (Stabat mater, 3 Misererea, 2 Tantum ergo, Salve Regina). Nezaobilazan je njegov pedagoški i teorijski rad (Traktat o glazbi na temelju prave znanosti o harmoniji, 1754; O principima glazbene harmonije sadržanima u harmonijskom rodu, 1767).