teologija (grč.), bogoslovlje; sustavno istraživanje i naučavanje o Bogu i njegovu odnosu prema čovjeku i svijetu na temelju božanske objave. Kao istraživanje i produbljivanje vjerskih sadržaja, javlja se u objavljenim religijama (židovstvo, kršćanstvo i islam), i razlikuje se od filozofije i mitologije. U povijesti kršćanstva se nazivala i kršć. nauk (doctrina christiana) i sveti nauk (doctrina sacra); govori o Bogu, njegovoj naravi i biti, o Kristu, Crkvi i drugim vjerskim sadržajima na temelju objave (Biblija) i predaje (tradicija). U sr. vijeku, t. je jedina prava znanost, te je i filozofija sluškinja (ancilla) teologije. Tijekom stoljeća razvile su se različite teol. discipline – prema sadržaju: fundamentalna t., dogmatika, moralka, liturgika, pastoralna t., crkv. pravo, ekleziologija, duhovna t. Prema metodi kojom se služi, t. može biti spekulativna (sustavna, skolastička) i pozitivna ili povijesna (bibl. t., egzegeza, patrologija, povijest dogme, crkv. povijest). U novije se doba razvijaju nove teol. grane, kao ekumenska t., t. oslobođenja, politička t., t. religije, t. žena i dr.