titan

titan (lat. titanium), znak Ti, kem. element IV-B skupine s rednim brojem 22 u periodnom sustavu elemenata i atomskom težinom 47,9; srebrenastobijela, lagana i vrlo čvrsta kovina s talištem 1660 °C i s vrelištem 3280 °C. Gl. su mu rude ilmenit FeTiO3 i rutil TiO2. Otkrio ga je Gregor (1789). Dobiva se zagrijavanjem oksida uz ugljik i klor, pri čemu nastaje TiCl4, koji se zatim reducira Krollovim postupkom. Otporan je prema atmosferilijama i morskoj vodi. Otapa se u razrijeđenim kiselinama, reagira s kisikom, dušikom i klorom pri visokim temperaturama. Primjenjuje se za pripravu slitina otpornih prema koroziji, u zrakoplovnoj ind. i brodogradnji, a kao ferotitan u metalurgiji.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: