ton 1. fiz Zvuk koji nastaje pravilnim titranjem nekog elastičnog tijela (izvor tona). Svaki t. ima visinu, jakost, trajanje i boju. Visina ovisi o frekvenciji titranja, jakost o amplitudi, trajanje o duljini vremena u kojem izvor titra, i boja o alikvotnim tonovima. Ljudsko uho zamjećuje tonove od 16 do 20 000 Hz/sec., što čini niz od deset oktava. Uz fizikalna, imaju i estetska svojstva označena npr. kao zaobljen, topao, oštar, prodoran, mek, velik, taman, baršunast i sl. 2. U slikarstvu, svojstvo i nijansa boje (npr. svijetli, meki, neutralni, hladni i drugi tonovi). Tonskim slikanjem ostvaruje se plastičnost oblika u prostoru.