tonalitet (franc. preko njem.), od ranog baroka naovamo značajke strukturnog povezivanja tonova u skladbi oko tonike kao središta. Pojam se u prvom redu odnosi na sustav harmonijskih odnosa u skladbi ili njezinu dijelu. Prvi ga je sred. prve pol. XVIII. st. objasnio J. Ph. Rameau tumačeći pojam harmonijskog središta. T. se imenuje prema nazivu tonike uz dodavanje oznake tonskoga reda (npr. A-dur ili a-mol, Es-dur ili es-mol itd.).