trijumf (lat.) 1. U ant. Rimu, najveća počast koja se odavala pobjednicima. Svečana povorka kretala se od Marsova polja, prema Jupiterovu hramu na Kapitoliju. Osim slavljenika s lovorovim vijencem na glavi, vojnika i najviših rim. dužnosnika, u povorci su se nalazili i svirači, kola s ratnim plijenom, glavari poraženih kao zarobljenici i dr. 2. U renesansi, alegorijske žive slike na kolima u pokladnim povorkama. 3. U lik. umjetnosti, prikaz slavlja neke pov. ili sakralne osobe. 4. pren Pobjeda.