tuđica 1. Posuđenica koju u jeziku primatelju govornici ne osjećaju prihvaćenom; često se prepoznaje po pisanju kakvo je u jeziku izvorniku. Npr. poč. XX. st. riječi kao essay, tramway još su se osjećale tuđima. Neke se riječi uvijek pišu izvorno, no one često pripadaju npr. struci (u glazbi adagio itd.) ili se tako pišu iz kakvih stilskih razloga (npr. pomodno interview, umjesto obične usvojenice intervju, ili news, fashion, umjesto običnih riječi vijesti i usvojenice moda), a i iz neznanja, komocije, pomodarenja; dobro ih je pisati drugačije nego ostali tekst (npr. kurzivom). Citatne riječi i sklopovi (izravno preuzeti iz inoga jezika) ne smatraju se tuđicama, npr. To je njegovo to be or not to be. (I takve je umetke najbolje pisati kurzivom.) 2. U širem smislu, posuđenica, tj. riječ preuzeta iz drugoga jezika.