turcizam, naziv za riječ preuzetu iz turskoga jezika. U hrvatskome imamo turcizama koji su posve uklopljeni i to su neutralne riječi (alat, čarapa, česma, džep, đon, jagma, karanfil, kula, marama, melem, nar, nišan, pandža, papuča, patlidžan, sačma, sat, šećer, torba, v/j/eresija, zanat… baždariti…), te onih koji se iz stilskih razloga upotrijebe zbog pripadanja kakvu užem području (ćevap, kadaif, kajmak, somun…; vjerski nazivi musliman, islam, hodža, muftija, imam, džamija, mesdžid…) i radi davanja kakva domaćega ili inoga kolorita tekstu (pendžer, sokak, ćorsokak, muhur, bećar, jaran, ćato, teferič, para/pare, taze). Neke od turskih riječi koje su izvor naših turcizama i same su izmi: iz arapskoga (kadija), perzijskoga (čardak, papuča), grčkoga (avlija) i dr.